Novi paket zakona o visokom obrazovanju i znanosti koje je pripremilo Ministarstvo znanosti ponovno je izazvao burne reakcije sveučilišne zajednice. Vijeće Pravnoga fakulteta u Zagrebu je 27. travnja jednoglasno ocijenilo da su zakoni sastavljeni protivno propisima i Ustavu, da se njima uvodi politička kontrola sveučilišta te pogoduje komercijalizaciji i privatizaciji visokog obrazovanja. Dekani svih pravnih fakulteta i službeno su zatražili povlačenje zakona. Pravnici tvrde da se uvođenjem novog oblika studentskih participacija povećava dug države prema sveučilištima na teret buduće vlade. O tome razgovaramo s Davorom Babićem, prodekanom Pravnoga fakulteta u Zagrebu.

Iznos participacija za redovite studente trebao bi se ograničiti na 60% prosječne plaće. Što je tu loše?
Loše je jer svi znamo da to obećanje neće biti ispunjeno. Predložene odredbe o financiranju visokog obrazovanja primjenjuju se tek od 1. siječnja 2013., što je iz ove perspektive daleka budućnost. Ministar obećava da će upisnine plaćati iz proračuna iako su državne financije na rubu bankrota. Država bi sveučilištima za upisnine prema tome trebala platiti oko 500 mil. kuna. Odakle novac? Na Filozofskom fakultetu štrajkaju lektori jer im država ne može platiti zaostale plaće, a to je svega 1,3 mil. kuna po godini. Država duguje sveučilištima oko 80% iznosa koje se obvezala platiti kada je zbog potreba dnevne politike obećala da će platiti studentske participacije. Izdvajanja iz proračuna za knjige, časopise i druga sredstva smanjena su na neizdrživo niske razine. Ova Vlada nema legitimitet govoriti o tome kako bi financiranje javnih sveučilišta trebalo izgledati u budućnosti.

Prenosite li stav cijelog vijeća Pravnoga fakulteta u Zagrebu?
Da. Vijeće je jednoglasno odbilo te zakone. Najavljeni režim upisnina je populističko obećanje koje se daje na teret poreznih obveznika. Slična obećanja u nas su uobičajena, ali došao im je kraj. Stanje državnih financija je takvo da porezni obveznici ovakve terete više neće moći snositi.

Ministar smatra da se Pravni fakultet bori protiv zakona jer štiti svoje financijske interese.
Ministar se teško nosi s istinom da se zakonu protivi cijelo sveučilište. Pravnici javno istupaju češće samo zato što su zakoni upravo ono čime se oni bave. Drugi kolege od nas očekuju da im objasnimo što se tim zakonima sprema. Mi znamo čitati zakone kao što liječnici znaju čitati snimku pluća. Upozoravali smo da su zakoni protivni propisima i Ustavu, da akademska i druga javnost o njima nije konzultirana te da se nijedan zakon u Hrvatskoj ovako nije pisao. Vijeće je u tri navrata usvajalo jednoglasne odluke o predloženim nacrtima. Otvoreno pismo naših profesora dobilo je podršku akademske zajednice, ali i mnogih uglednih pravnika koji nisu za sveučilište neposredno zainteresirani. Ministar ne samo da tvrdi da svi oni govore nešto što je pravno pogrešno već insinuira da to čine samo zbog svog džepa. Našu pravnu struku i akademsku zajednicu nitko još nije tako uvrijedio.

Kako to novi zakoni zadiru u autonomiju sveučilišta?
Ministarstvo kao da ne može prihvatiti da su sveučilišta postojala i prije njega i da im Ustav jamči autonomiju. Ustavni sud je utvrdio da to znači i pravo na autonomno odlučivanje o vlastitom ustroju. Prijedlogom Zakona o sveučilištu nameće se radikalna centralizacija. Sveučilišna zajednica na to nije pristala niti je o tome konzultirana. Stupanjem na snagu tog zakona senatima javnih sveučilišta, njihovom jedinom predstavničkom tijelu, prestaje mandat silom zakona, što je najteža povreda sveučilišne autonomije. Sadašnji rektori ostaju na funkciji do isteka mandata. Čak im se nudi prilika da utječu na to da privremeni statut, koji mogu predložiti samo oni, pa time i na konačni ustroj sveučilišta, pogoduje njihovu izboru za rektora prema novom sustavu.

Zašto smatrate da se tim zakonima sveučilište podvrgava političkoj kontroli?
Zato što se sva moć na sveučilištu centralizira u jednoj osobi – rektoru, kojega potvrđuje sveučilišno vijeće, tijelo na koje će, s obzirom na sastav, odlučujući utjecaj imati Vlada. Senat pak nad poslovanjem sveučilišta nema kontrolu. Dekani i fakultetska vijeća se i ne spominju. Do političke kontrole dovest će i predloženi sustav financiranja. Politički utjecaj ostvarit će se i sustavom programskih ugovora koje će država sklapati s javnim sveučilištima. Ideja je da Vlada i rektor pregovaraju o financiranju sveučilišta, a nisu predviđeni nikakvi mehanizmi javne kontrole ili kontrole unutar sveučilišne zajednice, kao ni mehanizmi koji bi spriječili da izvršna vlast iz političkih razloga pogoduje pojedinim sveučilištima ili znanstvenim područjima. Pravila o pregovaranju stavljaju sveučilišta u nepovoljniju pregovaračku poziciju, čime se jača ovisnost sveučilišta o volji Vlade. Politizaciju sveučilišta zakonima vidjeli smo u okruženju gdje propast ili procvat pojedinih sveučilišta ovisi o rezultatu izbora. Zahvaljujući dosadašnjoj ustavnoj i zakonskoj zaštiti autonomije, sveučilište je bilo pošteđeno utjecaja politike. No akademske slobode, a time i akademska kritika politike, bit će ovim zakonima ugušena.

Ne mislite li da na sveučilištu nešto ipak treba mijenjati?
Svakako. Sveučilište se mijenja više nego ikad prije. Važne reforme su u tijeku i država bi im trebala pružiti podršku. Na Sveučilištu u Zagrebu traje reforma koju je pokrenuo rektor Aleksa Bjeliš u suradnji s dekanima. Njome se kani postići veća integriranost, učinkovitost i kompetitivnost Sveučilišta. No ona će se tim zakonima spriječiti i nametnut će se model centralizacije a da sveučilište nije konzultirano. Pokušaj instaliranja rektora s političkim blagoslovom, kojima se daje potpuna moć, nije reforma. To je pokušaj da se prije izbora osiguraju pozicije i zavlada sustavom. Zagrebačko sveučilište u 3,5 stoljeća tradicije pamti model upravljanja koji se sada želi nametnuti. Tridesetih godina vrijedila je zakonom nametnuta centralizacija koja je propala u praksi. Ubrzo nakon osnivanja Banovine Hrvatske taj je sustav na prijedlog Mačeka napušten.

Amenuje se ‘pranje diploma’

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Zašto upozoravate da se ovim zakonima sprema privatizacija visokog obrazovanja? Čak ako je to i točno, zašto je to loše?
Naravno da privatizacija ne mora biti loša. Akreditirana privatna sveučilišta mogla bi potaknuti javna sveučilišta da poboljšaju rad. No ovim zakonima se omogućuje nešto drugo. Olakšava se onima koji su završili stručne visoke škole ili veleučilišta da steknu sveučilišnu diplomu. Taj fenomen je dobro poznat u istočnoj Europi, a u žargonu se zove “pranje diploma”. Recept koji se ugrađuje u ove zakone otprilike glasi: financijski, a time i kadrovski oslabi javne visokoškolske institucije, smanji im upisne kvote i time natjeraj one koji žele studirati, a ne mogu se upisati na javno sveučilište da studiraju na manje reguliranim visokim učilištima i osiguraj da s tom diplomom mogu ubrzo dobiti sveučilišnu. Taj proces uništio je javno visoko obrazovanje u mnogim državama. Dovest će do toga da će tek mali broj studenata moći studirati besplatno ili uz male participacije, a većina će biti upućena na učilišta na kojima će plaćati visoke školarine za neadekvatno obrazovanje.