Dobavljači lijekova koji bi trebali opskrbljivati novoosnovani ljekarnički lanac Atlantic Grupe Farmacia ovog će se tjedna odlučiti između dva zla. Hoće li se odreći dijela ionako preniskog profita ili udjela u tržištu kojeg su u proteklih nekoliko godina uspjeli osvojiti. Kako neslužbeno doznaje Poslovni dnevnik, na račun velikog prometa kojeg ostvaruju s Atlanticovim ljekarnama, Emil Tedeschi od veledrogerija traži rabate znatno veće od uobičajenih, i do 13 posto, a pritom im nudi i znatno kraće rokove plaćanja što, naravno, podrazumijeva i veći popust na uvjete plaćanja, takozvani cassa sconto. Veledrogerije nisu oduševljene Tedeschijevim zahtjevima i na prvi se pogled čini da su u tome suglasne.

Niz sastanaka
No u ovom trenutku oči svakog predsjednika uprave jedne od četiri velike domaće veledrogerije uperene su u konkurenciju. Ako jedan popusti, rabate će morati povisiti svi ako ne žele izgubiti najbolje kupce, a naši izvori tvrde da takvo što nije nemoguće. Iako nitko još službeno o tome ne želi govoriti, prošlog tjedna započeo je niz sastanaka Atlantica s predstavnicima dobavljača (Medika, Phoenix Farmacija, Medical Intertrade, Oktalpharma) kako bi se utvrdila buduća suradnja. Atlantic Grupa, kako je poznato, oformila je početkom veljače ljekarnički lanac u kojem je za sad službeno 28 apoteka koje godišnje ostvaruju promet od oko 220 milijuna kuna. U tijeku su i nove akvizicije, a Grupa navodno ima namjeru zauzeti oko deset posto tržišta. I sad Atlantic ima veoma dobre pregovaračke pozicije jer je ušao u vlasništvo najboljih ljekarni s najvećim prometom i najstabilnijim poslovanjem. Zahtjevi za povećanjem popusta na promet i bolje uvjete plaćanja stoga nisu nikakvo iznenađenje, no čini se da nitko nije očekivao baš takve zahtjeve. Naši izvori tvrde da Tedeschi u ovom trenutku “traži više nego što je moguće realizirati”, jer da je između ostalog riječ o višim rabatima od onih koje veledrogerije ostvaruju kod proizvođača lijekova. Rabati u ljekarništvu variraju od nula posto pa do najviše osam do desetak posto, dio su poslovnih dogovora s dobavljačima, a ovise, dakako, o prometu. Govori se, doduše, da neke ljekarne uspijevaju dobiti i veće rabate, no točni podatci o tome nigdje se ne evidentiraju. Trinaest posto, koliko navodno traži Tedeschi, stoga je znatno povećanje i za veledrogerije bi značio visok pad profita. Istodobno, veledrogerije u Hrvatskoj ostvaruju tek oko 1,5 posto dobiti na prodaju lijekova, što je čak dvostruko manje od europskog prosjeka, tako da nije teško zamisliti njihove brige. Ako pristanu Atlanticovoj Farmaciji dati ono što traži, žrtvuju dobit, ali u gotovo jednakom su problemu ako izgube kupce.

Državni troškovi
Ako pak Atlantic kod veledrogerija ne uspije u svojim zahtjevima, on će se obratiti izravno proizvođačima. Tedeschi je, uostalom, i kazao da ne isključuje suradnju s proizvođačima, a šuška se da su njegovi ljudi prema proizvođačima već krenuli, i to s pozamašnim željama. Neki se boje da bi čitava ta akcija, ako urodi plodom, mogla izazvati znatne promjene u opskrbi lijekovima u Hrvatskoj, odnosno znatno povećati troškove države za lijekove. Službeno očitovanje ministra zdravstva Darka Milinovića o tom pitanju tek se očekuje. Proizvođači lijekova, naime, već trpe pritiske države za snižavanje cijena lijekova i zahtjevi svakog moćnijeg kupca poput Tedeschija mogu im preliti čašu. Hrvatsko tržište je tek sitan kolačić za većinu farmaceutskih kompanija koje prodaju ostvaruju na globalnoj razini i prevelik pritisak na snižavanje cijena mogao bi neke natjerati da se iz Hrvatske povuku jer tu više nemaju interesa raditi. To, dakako, vrijedi za jeftinije lijekove koji su s jedne strane učinkoviti, a s druge znače uštede državi. Ako strane kompanije zbog pomanjkanja interesa odluče povući registraciju jeftinih lijekova iz Hrvatske, a domaće ih iz istog razloga prestanu proizvoditi za domaće tržište, preostaju nam skuplji lijekovi.