Piše: Davor Majetić, glavni direktor HUP-a

Svjetska banka ovoga je tjedna objavila “Doing business” (uvjeti poslovanja) listu prema kojoj je Hrvatska pala s lanjskog 84. na ovogodišnje 89. mjesto od ukupno promatranih 189 zemalja.

Premda lista pokazuje da smo napredovali u primjerice, plaćanju poreza, rješavanju nelikvidnosti, ispunjavanju ugovornih obveza, ne možemo biti zadovoljni jer je ukupna gospodarska situacija i dalje jako loša, a i objavljeni podaci pokazuju da su ispred nas zemlje iz okruženja poput Slovenije, Crne Gore, Kosova itd.. U uvjetima poslovanja i boljoj ulagačkoj klimi još u nas nema osjetnih poboljšanja.

[Jasna poruka] U nažalost, gotovo svim izvještajima koje dobivamo ili listama koje budu objavljene poruka je uvijek jasna i nedvosmislena: gospodarstvo ne napreduje, pomaka nema, reforme se ne provode dovoljno brzo, učinkovito  i dobro. S pravom smo u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nezadovoljni i javno negodujemo jer i netom objavljeni podaci govore samo jedno, za osjetnije pomake i izlazak iz krize potrebne su nam hrabrije, odlučnije, dublje i sveobuhvatnije reforme usmjerene prije svega gospodarskom oporavku i poticanju rasta.

HUP traži i javno apelira da apsolutni prioriteti Vlade moraju biti reforme koje će s jedne strane omogućiti poduzetnicima pokretačku snagu, odnosno uvjete da se razvijaju i stvaraju novu vrijednost, poslodavcima da zapošljavaju, a građanima da osjete taj zamašnjak, jednostavno tako da im bude bolje, da budu optimističniji i vide da se nešto pokreće, da se događa. Trenutačno poslodavci, poduzetnici, ali u konačnici niti naši građani  ne osjećaju bilo kakve naznake oporavka. Statistika je neumoljiva, a izvješća i rejtinzi koji se objavljuju svrstavaju nas u nimalo lijepe i obećavajuće kategorije.

[Nema vremena] Ono što posebno zabrinjava jest činjenica kako vremena više nemamo za čekanje jer unatrag pet godina, koliko nas kosi kriza, sve smo manje žilavi i sve se manje možemo odupirati novim problemima s kojima se susrećemo. U većine, rezerve su već potrošene i ne počne li se poslodavce i poduzetnike hitno razumijevati ali i saslušati, bojim se kako će nam budući scenarij biti crn, a kategorije u kojima će nas svrstavati bit će nažalost, smeće. Hrvatska je zemlja s mnogo prednosti i mogućnosti ali one su, nažalost zanemarene. Primjer za to je i članstvo u Europskoj uniji koje nam treba danas biti prednost i mogućnost.  Ne možemo reći kako nismo znali ili se nismo dovoljno za to pripremili jer vremena je bilo i odveć dovoljno. Na nama je da sve prednosti iskoristimo, no moram kazati kako i tu izražavam sumnju da nećemo znati iskoristiti dovoljno od onoga što možemo. Tako nažalost govore i prvi izvještaji.