Mnoge zanima što se događa s reformom pravosuđa, a osobito to pomno prate dvije bivše ministrice pravosuđa, SDP-ovka Ingrid Antičević-Marinović i DC-ovka Vesna Škare-Ožbolt. Obje se slažu da je došlo do zastoja u reformi pravosuđa te da Vlada neće iduće godine ostvariti obećanje o učinkovitom pravosuđu. Antičević-Marinović kaže da je zastoj u reformi pravosuđa rezultat političkih apetita HDZ-a koji pokušava ostvariti dominaciju politike nad pravosuđem, a Škare-Ožbolt ističe interesnu dominaciju jer, kako kaže, nije u interesu velikih lobija da se napravi red u pravosuđu. Od svih se rokova odustalo. Primjerice, u gruntovnicama su upisi trebali biti završeni do kraja lipnja, a taj posao nije ni blizu gotov, tvrdi Ožboltova. Tvrdi i da već dva mjeseca Ministarstvo financija usteže novac za dodatni rad sudaca koji je proračunom bio predviđen za prvo polugodište, a navodno su i u sudstvu razočarani. Antičević tvrdi da se otpuštanjima gruntovnih službenika smanjuje kadrovski kapacitet što znači da se do kraja godine neće riješiti gruntovni zaostaci kako je obećano.

Kasne investicije
Umjesto stvaranja općeg dojma o aktualnim reformskim procesima u pravosuđu koji znatno pridonose sve uređenijoj pravnoj državi notorno je da su u posljednje vrijeme sve češći negativni komentari na račun pravosudnih ekcesa i skandala. Primjerice, zatvorenici su sve uspješniji u bijegu iz zatvora, zastara u Šibeniku oslobađa zatvora čak i osuđenog počinitelja teškog ubojstva, predsjednica suda nema uvjeta ni za sutkinju, izvješće pučkog pravobranitelja šokira nezadovoljstvom brojnih građana koji se tuže na rad sudstva. Sve manje su pozitivne percepcije reformskih postignuća pravosuđa, a plodno tlo za kritike nalazi se u gotovo posvemašnjem izostanku redovitog izvješćivanja javnosti o mjeri u kojoj se napreduje po pojedinim segmentima pravosudne reforme. Uz gruntovnice navodno se primjetan pad reformskih aktivnosti manifestira ukidanjem financiranja dodatnog rada sudaca angažiranih na rješavanju golemih zaostataka, uvelike kasne kapitalne investicije kojima treba riješiti adekvatan smještaj Općinskih sudova u Zagrebu i Splitu koji su “najuža grla”, kasni i pilot-projekt spajanja tridesetak prekršajnih i općinskih sudova, a o racionalizaciji sudačke mreže sve se manje govori. Iako u Ministarstvu pravosuđa ne dijele uvjerenje da je reforma pravosuđa ušla u fazu u kojoj gubi na tempu te s manjim intenzitetom demonstrira rezultate u postizanju cilja kojem Hrvatska teži, sugovornice Poslovnog dnevnika tvrde da se aktualno stanje ne može nazvati drukčije nego reformskim zastojem. Antičević-Marinović i Škare-Ožbolt moguće objašnjenje za to nalaze isključivo u borbi za uspostavljanje političke i interesne dominacije nad pravosuđem od vladajuće stranke i jakih lobija. Kraj iduće godine prema Vladinu planu trebao bi postati nultna točka na kojoj hrvatsko pravosuđe više nema zaostataka dužih od europskog standarda. Sam početak 2007. treba značiti da su tada već riješeni svi gruntovni zaostaci.

Otpuštanja službenika
“Vladi nije stalo do reforme pravosuđa jer se boji neovisnog i odgovornog pravosuđa, a ono je preslabo da bi se oduprlo. Po političkim kriterijama biraju se predsjednici sudova, a stalno dobivam informacije o otpuštanju gruntovnih službenika koji su zaposleni na određeno vrijeme. To je neshvatljivo s obzirom na to da moraju riješiti stanje u gruntovnicama. U parničnom dijelu država je postala objesni parničar čime šalje neprihvaljivu poruku za poslovni i građanski moral. Reformu kaznenog zakonodavstva ne želi provesti uvođenjem modernih gospodarskih inkriminacija. Tako se socijalističkim kaznenim djelima neuspješno borimo u predmetima notornih pretvorbenih nezakonitosti koje i ne možemo sankcionirati zbog pogrešnog socijalističkog kaznenopravnog okvira. U ovrsi će se povećani učinkovitost naplate za banke, no za obične građane ovrha će i dalje ostati mukotrpna i gotovo jednako komlicirana kao parnica”, objašnjava Antičević-Marinović. Neočekivani gubitak na tempu u zadacima koje je već trebalo obaviti doista može ugroziti rezultat koji je Vlada kanila prezentirati u izbornoj godini. Za 2007. Vlada je najavila rješavanje 1,5 mil. zaostalih predmeta koje pravosuđe neučinkovito rješava. Redovito isticana pravosudna reforma kao jedan od ključnih političkih prioriteta koji RH mora riješiti u sklopu europeizacije mogla bi postati obična politička demagogija.

Dvovlašće sa Snježanom Bagić

Škare-Ožbolt tvrdi da je, prema njezinim izvorima, taj resor bitno nesamostalniji u mandatu ministrice Ane Lovrin te konstatira da je kontaproduktivno za reformu pravosuđa što je više osoba postalo odlučujući faktor. Uz Lovrin navodno je ravnopravna postala državna tajnica Snježana Bagić koja je odbila ponuđenu ministarsku funkciju, no to ne znači samo da postoji svojevrsno “dvovlašće”. Prema riječima Ožboltove, nesamostalnost rada tog resora manifestira se redovitim konzultacijama ministrice i državne tajnice o svakom potezu s Vladimirom Šeksom. Antičević dodaje da sudeći po javnim istupima premijera proizlazi da osobno konzumira i čelnu funkciju iz resora pravosuđa.