Golem posao imenovanja 200-injak predsjednika hrvatskih sudova u kojem preteže pozamašan broj od oko 140 predsjednika općinskih i prekršajnih sudova, a gotovo svima četverogodišnji mandat istječe u prvoj polovici 2006., očekivano će pratiti političke kuhinje. U njima bi, kako to i tvrdi smijenjena ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, premijer Ivo Sanader mogao ostvariti odlučujući utjecaj na pravosuđe preko novoimenovane ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Takav prijeteći scenarij pokušaja uvođenja političkih miljenika HDZ-a na čelna mjesta u sudovima prezentirala je Poslovnom dnevniku ministrica pravosuđa Račanove Vlade Ingrid Antičević-Marinović.

Ulaz politike u pravosuđe
Iznoseći osobnu procjenu predstojećih kadrovskih križaljki koje će se po svemu sudeći odvijati pod patronatom HDZ-a, Antičević podsjeća na vrijeme kad je ona imala odlučujuću ulogu pri imenovanju svih tih čelnika sudova kojima sada istječe mandat, a pojedinačni slučajevi novih predsjednika koji su imenovani posljednjih mjeseci govore joj da se politika želi na tom kadrovskom “valu” vratiti “na mala vrata” u pravosuđe. Nastupajući veliki val kadrovskih promjena u sudstvu tako već počinje pratiti opetovano izrečena “etiketa” da će se imenovanja predsjednika sudova navodno odvijati iskučivo po ukusu vladajuće stranke i premijera, što može značiti i mimo objektivnih kriterija i transparentnog postupka imenovanja. Iako se Antičević-Marinović slaže s ocjenom Ožboltove, koja nakon što je smijenjena tvrdi da premijer Sanader želi ostvariti politički utjecaj na pravosuđe, Antičević podsjeća da “bivšeg premijera Račana to uopće nije zanimalo”. Podcrtava da su u tom pogledu ambicije Sanadera i Ožboltove ipak jednoznačne, a to tumači ključnim razlogom njihova sukoba koji se svodi na “lov na plijen” u sudstvu. “Sjetite se prve afere bivše ministrice koja je imenovala lošije sudačke vježbenike jer su bili članovi DC-a. I kod nedavnog imenovanja novog predsjednika Upravnog suda Ožboltova je podržala lošijega kandidata koji je tek nekoliko mjeseci prije došao na taj sud, a za tadašnjeg predsjednika suda Mladena Turkalja objasnila je da nije dovoljno dobar kandidat jer taj sud ima zaostatke. To je polovičan argument, i to ne samo zato što svaki sud ima zaostatke nego i što nije objasnila zašto je prednost dala kandidatu koji je tek došao na Upravi sud. Taj je sud pod predsjedanjem Turkalja presudio u korist novinarke zbog toga što je Vlada uskratila pravo na informacije, i to ga je, čini se, skupo stajalo”, objašnjava Atičević-Marinović. Antičević se ističe i po tome što dovodi u pitanje i izbor Ožboltove u slučaju nedavnog izbora za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Dok Škare-Ožbolt sugerira medijima da je premijer od nje osobno zahtijevao neka za predsjednika Županijskoga suda u Zagrebu, suprotno prosudbi struke, imenuje Ivana Turudića, a ne Mirjanu Rigljan, Antičević tvrdi da joj nikako nije bio jasan takav izbor Ožboltove. Dok, dakle, Ožbolt tvrdi da je u tom slučaju bila riječ o tipičnome političkom pritisku na pravosuđe, prema Antičević je premijer Sanader bio u pravu ako nije htio Rigljan za predsjednicu.

Zakonske odredbe
“Sutkinja Rigljan, uz podršku tadašnjeg predsjednika Udruge hrvatskih sudaca Vladimira Gredelja, podržala je predsjednika Općinskog suda u Vrbovcu koji je nasilno sprječavao provođenje moje odluke da dužnost preuzme novoimenovana predsjednica. Bila je, dakle, na strani osobe protiv koje je Državno odvjetništvo diglo optužnicu zbog nekoliko kaznenih djela. Ne znam čiju je politiku pritom zastupala, ali znam da ju nikad ne bih imenovala za predsjednicu suda”, dvoji SDP-ova ministrica. Konačno, dok Ožboltova sugerira kako bi trebalo razmisliti treba li iz Zakona o sudovima izbaciti odredbu da predsjednike sudova imenuje ministar pravosuđa jer to predsjedniku Vlade i politici omogućuje da utječe na izbor tih dužnosnika, Antičević-Marinović tvrdi da propis ne treba mijenjati nego se treba držati objektivnih kriterija i transparentnog postupka. S tim u svezi dodaje kako ona u samo 10-ak slučajeva nije uvažila preporuku sudačkih vijeća jer su protukandidati bili kvalitetniji.
Kako bilo, Ministarstvo pravosuđa kojem je kormilo uzela u ruke Ana Lovrin čeka i te kakav posao.