Za nekoliko mjeseci na snagu će stupiti dugoočekivani Zakon o lobiranju, a time i jasna pravila što smije, a što ne smije onaj koji zagovara nečiji interes pred onima koji su u poziciji odlučivanja. Tek će praksa pokazati koliko će zakon biti efikasan u reguliranju područja u kojem u Hrvatskoj, prema procjenama, djeluje oko 200 lobista.

Pritom se zakonodavac, deklarirajući važnost transparentnosti u lobiranju, tu istu odlučio prilično ograničiti. Javno će biti dostupni tek podaci o lobistima upisanima u Registar lobista, dok informacije o tome tko se i s kim, kada i zašto sastao neće biti javno objavljivane. No stvar nije potpuno izgubljena, kaže Aleksandra Jozić-Ileković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, tijela koje je dobilo vrlo važnu ulogu u provođenju tog zakona.

Osim što će voditi Registar lobista, Povjerenstvo će biti nadležno za nadzor poštivanja zakona, ali i edukaciju. Jozić-Ileković za Poslovni dnevnik pojašnjava kako će stvari funkcionirati i koliku će transparentnost omogućiti zakon u području koje je, zapravo, najnormalniji dio demokratskog procesa.

Ove godine, konkretno 1. listopada, na snagu stupa Zakon o lobiranju koji prvi put uređuje praksu zagovaranja interesa kod donositelja odluka. Zakon, između ostaloga, propisuje i uspostavu Registra lobista na temelju kojega ćemo prvi put znati tko se sve u Hrvatskoj bavi lobiranjem. Kada će Registar biti javno dostupan?
Zakon je propisao da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa morati donijeti pravilnik o vođenju Registra lobista u roku od 60 dana od stupanja na snagu zakona. No mi smo već napravili nacrt pravilnika te pregovaramo s nadležnim ministarstvom, onim pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

Moram napomenuti da se radi sveobuhvatan Registar. Informatička podrška Registru bit će organizirana kroz projekt “Jačanje javne uprave, pravosuđa i sprječavanje korupcije” koji se financira iz NPOO-a. U okviru tog projekta, na koje je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije apliciralo i dobilo sredstva, jedan od benefita je izrada elektroničkog Registra lobista.

Do uspostave tog cjelovitog rješenja vodit ćemo naš privremeni Registar lobista koji će zapravo biti excel tablica. Koristit ćemo vlastite informatičke alate i napravit ćemo Registar kako to propisuje Zakon.

Izrada elektroničkog Registra lobista, dakle, neće ovisiti o Povjerenstvu već o nadležnom Ministarstvu?
Tako je. No, nije ideja čekati cjelovito rješenje. Ideja je da se lobisti mogu odmah registrirati po stupanju na snagu zakona i da odmah mogu početi djelovati i raditi.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Kada će se lobisti moći početi prijavljivati u Registar?
Onoga trenutka kada pravilnik o vođenju Registra lobista stupi na snagu. Pravilnik će biti u javnom savjetovanju 30 dana i pozivam sve zainteresirane da prate tekst i daju primjedbe.

Zakon definira što je to lobiranje te tko je lobist. Lobisti su njime podijeljeni u tri kategorije. U one koji lobiraju za korisnike lobiranja, što su konzultanti i profesionalci. Potom one koji lobiraju u ime poslodavca kod kojega su zaposleni te one koji predstavljaju profesionalne, poslovne ili druge sektorske interese. Znači li to da će se u Registar lobista morati upisati i, primjerice, HUP ili HGK?
Kad zakonodavac govori koje se aktivnosti ne smatraju lobiranjem, onda navodi aktivnosti socijalnih partnera koji djeluju u svojstvu sudionika u socijalnom dijalogu u skladu s posebnim propisima, što su HUP i sindikati. U tom kontekstu, odnosno kada je u pitanju aktivnost socijalnog dijaloga, onda oni nisu lobisti sukladno definiciji Zakona o lobiranju.

No događa se da HUP ili druga interesna skupina traže sastanke mimo rada na prijedlogu zakona, odnosno socijalnog dijaloga pa se postavlja pitanje koji je njihov položaj?
Uglavnom se radi o zagovaranju sukladno njihovoj osnovnoj djelatnosti. Dakle, oni po vokaciji, definiciji i smislu zakona ne bi bili lobisti. Međutim, mogli bi lobirati te će Povjerenstvo morati procjenjivati od slučaja do slučaja je li određena aktivnost zapravo lobistička aktivnost. To i jest naš sukus.

Vi ćete procjenjivati tek ako vam netko prijavi nedopušteno lobiranje. Tko ga može prijaviti?
Svatko čija prijava nije anonimna. Bitno je za shvatiti da je Zakon o lobiranju jedan od zakona u setu antikorupcijskih zakona. Zato je bilo jako važno donijeti ovaj zakon kako bi lobiranje imalo svoj normativni okvir te da svi znamo što su obveze lobista, što su obveze lobirane osobe, a što su naša prava kao građana te što imamo pravo znati. Povjerenstvo apsolutno pozdravlja ovaj zakon.

Svima nama je jasno da nam je trebao i dugo smo ga čekali. Na to su nas upućivali i važni međunarodni dokumenti, od Europske komisije u izvješću o vladavini prava još iz 2020., do GRECO-a u petom evaluacijskom izvješću, OECD-a, ali i Odbora ministara Vijeća Europe. Komparativni prikazi zemalja, ne samo u regiji, već i u EU-u, ukazivali su na to da je taj segment reguliran.

Dosta smo informacija crpili i od naših kolega iz Slovenije i njihove Komisije za preprečevanje korupcije (Povjerenstvo za sprječavanje korupcije, op.a.) koji su iskusni u segmentu lobiranja za razliku od kolega iz Sjeverne Makedonije koji početkom prošle godine nisu imali upisanih lobista iako su imali normativni okvir i registar. Dakle, i to je mogući scenarij koji nikako ne bismo voljeli da se dogodi.

No, zakon je promjenjiva kategorija, kako je to dobro detektirao kolega iz Slovenije. Dakle, Povjerenstvo će morati ući i u tumačenja zakona. U konačnici na naše se odluke može podnijeti tužba Visokom upravnom sudu. Kroz to ćemo vidjeti i sudsku praksu. Bitno je da donosimo stavove, da te stavove možemo braniti, da što više educiramo te se nadam da ćemo biti primjer dobre prakse.

S obzirom na to da se profesionalni lobisti u Hrvatskoj već godinama zalažu za donošenje zakona i reguliranja struke, možemo zaključiti da nam se slučaj Sjeverne Makedonije ipak neće dogoditi?
Uistinu vjerujem da će lobisti zakon shvatiti kao priliku da jasno daju do znanja da postoje i da rade legalan posao te da će im zaista biti u interesu da se nalaze u Registru lobista.

Koji će podaci o lobiranju biti javno dostupni i vidljivi?
Cijeli Registar lobista će biti javan, a on sadrži podatke o lobistu. To su ime i prezime fizičke osobe, odnosno naziv i sjedište za pravne osobe, podatke za kontakt, područje djelovanja i interesa, status aktivnosti lobista te eventualno činjenicu brisanja iz Registra lobista te mjere izrečene lobistu zbog nepoštivanja zakona.

Ali, informacije iz godišnjih izvještaja s kime su se sastajali, kada i na koju temu, a koje lobisti moraju jednom godišnje podnositi Povjerenstvu, neće biti javno dostupne?
To neće biti dostupno javnosti. Međutim, u slučaju ako će netko biti zainteresiran zatražiti podatke koji su sadržaj godišnjeg izvješća, Povjerenstvo će, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, o tome morati odlučiti tako da će provesti test razmjernosti te ocijeniti radi li se o informaciji koja je u javnom interesu.

Hoće li činjenica da nećemo imati dostupne sve podatke ipak onemogućiti postizanje cilja Zakona o lobiranju, a to je transparentnost?
Povjerenstvo je prilikom rada na zakonu na radnoj skupini isticalo da bi bilo dobro da godišnja izvješća budu javna. To nije pravno pitanje, to je pitanje opredjeljenja i na zakonodavcu je da odredi u kojem smjeru će zakon ići. Zakonodavac se odredio da izvješća ne budu javna. No, htjela bih naglasiti da će se do podataka iz izvješća, kroz druge zakone, ipak moći doći, kako sam prethodno istaknula, ako je riječ o javnom interesu.

Obavezu izvještavanja nemaju niti lobirane osobe, odnosno oni koji su u poziciji moći, odlučivanja. Tako ipak nije u tijelima EU-a u kojima zastupnici Europskog parlamenta moraju izvještavati o tome tko ih je i na koju temu lobirao. Kakav je bio stav Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa o izvještavanju lobiranih osoba?
Smatrali smo da lobirane osobe trebaju podnositi izvješće kao što smo bili za javnost godišnjih izvještaja. Bili smo za to jer je to sve u duhu ovoga zakona. I to se pitanje postavljalo na radnoj skupini pri izradi nacrta Zakona o lobiranju, ali i kasnije, na odborima i radnim tijelima Hrvatskoga sabora.

Protuargument je bio da će vodeći državni dužnosnici imati obavezu izvještavanja o lobiranju sukladno njihovom službeničkom zakonodavstvu. Ipak, svi drugi takvu obavezu ne bi imali. Međutim, do tih će se informacija moći doći kroz druge zakone tako da stvar možda nije potpuno izgubljena.

Moći će se, ali će biti otežano.
Da, jer neće biti isključivo u domeni Povjerenstva nego i nekih drugih tijela i propisa. Jako je važno da se čelnici tijela, odnosno državni dužnosnici, gradonačelnici, općinski načelnici, župani, predsjednici Uprava, odnosno svi obveznici koji će biti lobirane osobe ne prepadnu tog posla. Bojim se da će iz straha da se nešto ne utvrdi ili krivo napravi pribjeći izbjegavanju lobiranja, što ne bi bilo dobro.

Zato je važno da što agresivnije idemo u edukaciju dužnosnika. Moramo poslati poruku da se radi o poslu koji je legalan i zakoniti. Također, apeliramo i na etičnost lobista. Što je lobiranje? Lobiranje je zagovaranje određenih interesa. U zagovaranju tih interesa lobist mora jako paziti kako će se ponašati. Lobistička aktivnost mora biti u sklada sa zakonom, ne smije biti suprotna Ustavu i drugim propisima, ne smije biti nasilna.

U suprotnom, lobirana osoba može prekinuti lobiranje te obavijestiti Povjerenstvo koje mora postupati po prijavi. Također, lobist ne može davati netočne, nepotpune ili obmanjujuće informacije, pribjegavati nedopuštenom pritisku, neprimjerenom ponašanju, uvredljivom jeziku. To su osnovni uzusi ponašanja. Isto tako, ako lobist slučajno da nepotpunu ili netočnu informaciju, jer pogreške su moguće, dužan je o tome obavijestiti lobiranu osobu i dostaviti točnu i potpunu informaciju.

Naravno, ne smije poticati na kršenje propisa, pravila i standarda ponašanja koji se primjenjuju na lobiranu osobu. Zabranjeno je nuđenje i davanje darova ili bilo koje koristi lobiranoj osobi. Isto tako, lobirana osoba mora znati u kojem kontekstu može razgovarati s lobistom, a u kojem kontekstu svaki razgovor prestaje.

Koje su najčešće dileme koje se događaju kod nas što se tiče lobiranja?
Kakva je kod nas bila praksa lobiranja, teško vam ja mogu reći. To mogu reći kolege iz lobističke branše. Mislim da je lobiranje jako široko područje koje ako nije dobro regulirano i dobro usmjereno lako je ući u zonu korupcije. Zato je jako važna potpuna transparentnost te vidljivost djelovanja kako bi se steklo povjerenje građana da se ne radi o nečemu što se događa iza zatvorenih vrata.

Postoje i kazne za nedopuštene radnje. Kakve su?
Kazne su pisano upozorenje, zabrana lobiranja na određeno vrijeme i novčana sankcija i do 5000 eura za fizičku osobu, odnosno do 20.000 eura za pravnu osobu, uz dodatno 5000 eura za odgovornu osobu u pravnoj, te se mogu izreći kumulativno. Najradikalnija je brisanje iz Registra.

Kada će se ona izricati?
U slučajevima najtežeg kršenja odredbi Zakona. Usto, odredba članka 22. zakona utvrđuje tzv. period hlađenja te kaže da lobirana osoba ne može lobirati 18 mjeseci nakon što je prestala biti obveznik ili rukovodeći službenik.

Jeste li zadovoljni Zakonom o lobiranju i kakva su vaša očekivanja?
Zadovoljni smo jer je zakon trebao našem pravnom sustavu. Nadamo se da će Povjerenstvo biti na razini zadatka koji nam je postavljen. Nadamo se i da će obveznici, odnosno političari i rukovodeći službenici, shvatiti da lobiranje nije nešto što treba izbjegavati već da mu treba ići ususret, samo u skladu sa zakonom. Nadamo se i da ćemo imati veliki broj lobista upisan u Registar. To su sve naše nade.

Hoće li Povjerenstvo operativno imati dovoljno ljudi za još jednu zadaću?
Obećano nam je, te je čak i napisano u nenormativnom dijelu Zakona o lobiranju, da će se u Povjerenstvu ustrojiti poseban odjel koji će imati voditelja i četiri savjetnika. Trebali bismo zaposliti pet novih ljudi.