Ana Gongola, aktualna predsjednica Udruge proizvođača lijekova (UPL) pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca na razgovor za Poslovni dnevnik došla je s 2 kutijice umotane u bijeli papir. U jednoj je važan lijek za srce, u drugoj mentol bomboni. Jedna tableta lijeka skuplja je od bombona za ravno 1 cent, iako su njena proizvodnja i regulatorni okvir te procedure za stavljanje na tržište daleko skuplji i zahtjevniji. Ne samo to. Dok će ovi bomboni u narednom periodu vrlo vjerojatno poskupjeti zbog rasta ulaznih troškova i inflacije, ovaj lijek, kao i svi ostali generički lijekovi, da bi ostali na tržištu morat će još pojeftiniti, jer takva je politika cijena. Ako se ona hitno ne izmijeni i taj lijek ne poskupi, uskoro se neće proizvoditi, taj i još na stotine drugih generičkih lijekova koje svakodnevno trošimo, jer nam život čine duljim i kvalitetnijim. HUP UPL na ovo već dulje vrijeme upozorava, no zasad nema naznaka da će se stvari ubrzo promijeniti.

Cijena lijekova je očito prva i najvažnija tema o kojoj govorite mjesecima, i pozivate Vladu na mjere koje se mogu izvesti vrlo brzo i s relativno malim troškovima. Kakva je trenutačno situacija?

I dalje imamo status quo, lijekovi su i dalje visoko regulirana skupina za koju cijene idu samo prema dolje. Mi smo zadnje snižavanje cijena generičkih lijekova u Hrvatskoj imali u srpnju i ako budemo išli standardnim tempom, iduće snižavanje nas čeka u prosincu. Put kretanja cijena generičkih lijekova je jasan, one smiju samo prema dolje, i to je potpuno neodrživo. Ovaj primjer koji sam navela vrlo jasno pokazuje što nam se događa. U Hrvatskoj godišnje oko 20 tisuće ljudi umre od posljedica kardiovaskularnih bolesti, i to je uzrok smrti broj jedan, bez obzira na to što su te bolesti uglavnom sprječive. Imam ovdje kutiju lijeka koji se koristi u liječenju kardiovaskularnog bolesnika, od početne terapije do srčanog zatajivanja. Godišnje se u Hrvatskoj pacijentima izda oko 4 milijuna kutija tog lijeka, što znači da je taj lijek jako potreban. Ta kutija košta 90 centi, a u njoj je 30 tableta, znači 3 centa po tableti. U drugoj su mentol bomboni, kutija košta 70 centi, u prosjeku po dražejici 2 centa. Poruka koju želimo uputiti javnosti jest da ćemo, ako nastavimo s politikom automatskog snižavanja cijena u ovim uvjetima poslovanja gdje ulazni troškovi rastu, imati vrlo ozbiljne posljedice. Doći će do toga da će sve više proizvođača morati odustajati od lijekova koje je po ovim cijenama nemoguće nastaviti proizvoditi.

Kako konkretno to izgleda kod proizvođača?

Prije deset godina u Europi smo imali sedam proizvođača nekog lijeka, pa je išlo jedne godine spuštanje cijene lijeka, pa druge, pa treće ponovno. Tada su prva dva proizvođača zaključila da oni to više ne mogu proizvoditi po toj cijeni. Onda su prošle još tri godine pa su još dva proizvođača morali odustati od daljnje proizvodnje. Mi smo tako u Europi došli do toga da za 70 posto lijekova danas imamo dva ili manje proizvođača. S tim da proizvođačima koji su ostali proizvoditi nije dobra situacija, jer se cijene i dalje automatizmom i po propisima snižavaju. Onda se dogodi život, potres, remont tvornice, štrajk, pandemija, zastoj prometa aktivne supstance koja se primjerice proizvodi u Indiji… što god nepredviđeno, i to poremeti opskrbu. Ako jedan proizvođač izostane s tržišta, drugi teško može u kratkom roku nadoknaditi nestašice. Oporavak od toga traje godinama, i onda je taj zadnji proizvođač isto naposljetku prisiljen odlučiti da je za primjerice tri centa nemoguće nastaviti proizvoditi lijek i zbog nestašica podnositi pritiske medija, pacijenata, ministarstva. To se sad događa u Europi.

U EU se radi na izmjenama zakonske regulative koja bi to izmijenila, no to je spor proces. Što se može napraviti na nacionalnim razinama?

Mi smo visoko regulirano tržište i regulator treba puno savjetovanja s različitim dionicima kako bi se uvjerio da donosi dobru odluku. Taj proces na europskoj razini traje već jako dugo i još će potrajati, no dobra je stvar u svemu tome što napokon imamo priliku nešto promijeniti. Na nacionalnoj razini je pak moguće, ali i nasušno potrebno da se napravi automatska indeksacija cijena generičkih lijekova, odnosno usklađivanje cijene lijekova s realnim troškovima proizvodnje. Znači, trošak proizvodnje ovog kardiovaskularnog lijeka ne može biti vrlo sličan kao i njegova krajnja cijena, a to se nama danas dogodilo. Međutim, neke države u EU su odlučile da, dok čekaju zajednički okvir, naprave nešto da osiguraju stanovništvu pristup u ključnim skupinama lijekova. Pa su Nijemci odlučili zaštititi pedijatrijske i onkološke bolesnike, i to su zakonski regulirali. Portugalci su definirali postotno dizanje cijena po skupinama lijekova najviše podižući cijenu onim najjeftinijim lijekovima.

O kakvim se tu iznosima radi i kolika bi trebala biti poskupljenja u Hrvatskoj da se problem ublaži?

Na primjer, ova kutija od 90 centi bi trebala koštati 1,5 euro, što je i dalje jeftino, jer cijene generičkih lijekova su općenito niske. Prosječna cijena generičkog lijeka svih članica naše Udruge je 4,33 eura. Maksimalan iznos koji bi se na godišnjoj razni trebao izdvojiti da se omogući normalna opskrba tržišta generičkim lijekovima je oko 30 milijuna eura.

Budući da ništa nismo promijenili, ako ne promijenimo, što će se događati od jeseni?

Sigurno možemo očekivati otežanu opskrbu tržišta, a hoće li to biti više ili manje, ovisit će o sezoni. Znači, ako bude jaka gripa ili budemo opet imali Covida, bit će sigurno teže opskrbiti tržište potrebnim lijekovima. Postoje neki lijekovi poput penicilina, kojih nije bilo skoro cijelu ovu godinu. Što se tiče antibiotika, ovisit će o sezoni, jer je kod izraženije sezone nabava lijekova manje predvidiva. Također, Europa je jako zahtjevan klijent. Želi pouzdano, kvalitetno, uz ekološku proizvodnju, da je to “made in Europe”, a sve to skupa bi htjeli minimalno platiti. Inicijative praćenja nestašica lijekova na razni Europe, koje su došle iz HERA-e (Health Emergency Preparedness and Response Authority) su u redu, ali to je i dalje samo praćenje informacija o postojećoj nestašici, što neće suštinski riješiti problem nestašica.

Nije vam baš neki trenutak, sad je pritisak na snižavanje cijena hrane u trgovinama, a vi trežite porastu cijena? Mislite li da bi se Vlada tome izložila u predizborno vrijeme?

Razumijemo realnost i zato nam je jako važno da javnost postane svjesna zašto je nužno provesti ovo što predlažemo i da maksimalno pojasnimo da bi situacija mogla postati dramatična ako se to ne dogodi. Kad jednog dana dođemo to toga da dižemo cijene generičkih lijekova, želimo da javnost zna kolike su te cijene danas – za većinu generičkih lijekova tek nekoliko eura za pakiranje – i zašto one trebaju ići gore, želimo da se zna da su građani, odnosno pacijenti ti koji će imati korist od toga. Jer nitko od nas se ne želi vratiti u vrijeme prije antibiotika, kad se nažalost umiralo od streptokoka, upala pluća, i infekcija nakon operacija. Uvjerena sam da javnost neće imati problem s tim da sutra npr. ministar ili premijer izađe i kaže “dižemo cijene tih skupina lijekova”, ako će javnost znati da se time povećava sigurnost opskrbe i dostupnost lijekova. Uz to, važno je znati da to povećanje cijena sami pacijenti većinom neće ni osjetiti jer se uglavnom radi o lijekovima na recept čiji trošak pokriva sustav.

Osim razumijevanja javnosti, nama kao industriji važno je i da s druge strane imamo sugovornike koji su voljni i sposobni razumjeti širu sliku proizvodnje lijekova, izazove s kojima se susrećemo, dobrobiti koje donosimo društvu i pacijentima. Sve dok postoji otvorena suradnja i dijalog, postoji mogućnost pronalaženja rješenja.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”