Vlasnici TLM-a, pet tvrtki udruženih u konzorcij Adrial kojem je Vlada 2007. prodala 80,2 posto TLM-a, pripremaju rezervni plan kako izići iz TLM-a. Računaju s tom opcijom ako bi propust Ministarstva gospodarstva, koje nije poslalo njihov plan rastrukturiranja na ocjenu Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, pogoršao njihovu vlasničku poziciju nametanjem novih obveza.

Te obveze bi mogle nastati, primjerice, ako bi se HEP-ova povlaštena cijena struje za mostarski Aluminij tretirala kao nastavak subvencija TLM-u nakon privatizacije, u kojoj je već dobio veliku državnu potporu. Takva bi interpretacija mogla dovesti do gubitka prava TLM-a na ugovor s HEP-om po kojem nabavlja struju uz popust radi prodaje mostarskom Aluminiju s kojim, pak, ima petogodišnji ugovor o isporuci sirovine. Po ugovoru koji je TLM sklopio s Aluminijem istog dana kad je sklopljen i ugovor između HEP-a i TLM-a o isporuci struje (12. travnja 2007.), mostarska tvrtka dobiva jeftiniju struju, ali isporučuje TLM-u oko 4000 tona kvalitetne sirovine mjesečno. U aranžmanu ne sudjeluju posrednici, što cijenu bitno snižava, a Hrvatska ima interes jer je 2007. postala suvlasnik Aluminija. Iz krugova bliskih Adrialu doznajemo da je vlasnike TLM-a šokiralo otkriće AZTN-a. Budući da je u utorak postalo jasno da Agencija nije ocjenjivala održivost Adrialova plana restrukturiranja TLM-a, kao ni potpore koje je država dala TLM-u, iako je u svrhu privatizacije država otpisala 900 milijuna kuna potraživanja (materijale o restrukturiranju nije joj poslao MINGORP), to znači da će Agencija o tome odlučivati u kontekstu sasvim nove situacije obilježene antikorupcijskom istragom HEP-ove struje skupo uvezene, a jeftino prodane TLM-u. Zato određeni rizik i iščitavaju u Adrialu: navodno nije “grijeh” što je Vlada odlučila otpisati velike dugove TLM-a zbog odluke da ga privatizira i sačuva 1400 radnih mjesta, nego su problemi mogući s obzirom na tvrda pravila o potporama EU koja zabranjuju državi da takvom poduzetniku naknadno uskače u pomoć odobravanjem novih potpora.

Nove obveze koje bi u tom kontekstu na TLM prebacile cijenu struje po tržišnim uvjetima navodno Adrial neće prihvatiti zbog toga što na TLM-u ionako ima samo štetu zbog gubitaka iz redovnog poslovanja, i to unatoč velikom rezanju troškova. Kako doznajemo, vlasnici TLM-a smatraju da uredno ispunjavaju sve obveze iz kupoprodajnog ugovora, no ističu važnom činjenicu kako bilježe gubitak u iznosu od 250 milijuna kuna u prve dvije godine poslovanja TLM-a kao privatne tvrtke. Riječ je o gubitku iz redovnog poslovanja koji bi, kažu neki, bio mnogo veći da je TLM ostao u državnim rukama zbog poslovično neracionalnog poslovanja države. Kako je Adrial pripravan prijeći na rezervnu opciju – izlazak iz TLM-a u slučaju nepovoljnog razvoja događaja u vidu novih troškova zbog gubitka jeftinije struje za potrebe mostarskog Aluminija, to znači da bi država dobila natrag gubitaša kojeg se jedva riješila. Adrial bi navodno vratio državi sve ono što je od nje kupio, a riječ je o 80,2 posto kompanije. Uz to bi zatražio povrat investicija koje dosad iznose oko 50 milijuna eura (ukupno su po ugovoru obvezni 107 milijuna eura investirati u tri godine). Kad bi se odrekli povrata investicija, dođe li do raskida ugovora bez krivnje Adriala, to bi značilo da je na TLM-u imao zaradu, a poslovanje je gubitaško i nema nijedne tvornice u aluminijskoj branši u svijetu koja je pozitivno radila, kaže naš sugovornik blizak Adrialu.

Mravak: Šteta 100 mil. kn, a ne 600

Osumnjičeni Ivan Mravak poručio je preko odvjetnika Ante Madunića da eventualna šteta za Hrvatsku elektroprivredu zbog ugovora o prodaji struje TLM-u po povlaštenoj cijeni zbog znatnog pada tržišta aluminija može iznositi najviše stotinjak milijuna kuna, a ne oko 600 milijuna kuna, s čime operira u istražnom zahtjevu DORH. Uz osporavanje visine štete, Mravkov odvjetnik osporava i njegovu odgovornost jer je o poslu odlučivala cijela Uprava HEP-a, a Nadzorni odbor dao suglasnost. “NO HEP-a jednoglasno je podržao sklapanje ugovora o isporuci struje TLM-u”, navodi Madunić. Što se tiče rasprave na sjednici HEP-ove Uprave koja se vodila uoči sjednice NO-a i potpisivanja ugovora s TLM-om u travnju 2007., navodno su četiri člana Uprave glasovala za, među njima i Mravak, dok su dva člana bila protiv. Sklapanju posla sa šibenskim aluminijašem, koji je bio u državnim rukama i iza sebe već imao dva pokušaja prodaje, usprotivio se navodno Ivo Čović, tadašnji član Uprave. On je navodno svoje argumente izložio i NO-u, no to nije utjecalo na odluku, a Mravak je razmišljao o tužbi za naknadu štete protiv TLM-a kada je tržište aluminija počelo padati, kaže Madunić.
(S. Varošanec)