Rješenje kojim je za Agrokor Ivice Todorića prošlog četvrtka Hanfa utvrdila obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje Belja najnovije je u nizu iznenađenja iz regulatorne agencije. Kad bi postupio prema tom rješenju, Agrokor bi za tu operaciju morao osigurati bankovnu garanciju na iznos veći od 900 milijuna kuna. Pozivajući se na činjenicu da se po sličnim Hanfinim nalozima nakupilo već 16 neobjavljenih ponuda za preuzimanje, mnogi su u poslovnoj zajednici sumnjičavi prema tome da će Todorićev koncern “tek tako” prihvatiti Hanfino rješenje.

Iz koncerna su potkraj prošlog tjedna poručili samo da Hanfino rješenje ne predstavlja problem poslovanju Agrokora, no ta je odluka regulatora već u petak dobila opipljiv odraz na tržištu. Cijena njegove obveznice (dospijeća 2016.) u petak je pala čak pet posto, sa 90,75 na 86 posto, čime je prinos na njih porastao na čak 14 posto. Kako neslužbeno doznajemo, istoga dana Agrokorovi su financijaši imali u Londonu razgovore s investitorima/kreditorima, koji se neizbježno povezuju s projektom Mercator. Dakle, neovisno o tome kako će se Agrokor postaviti prema Hanfinu rješenju, ono najblaže rečeno nije bez utjecaja na percepciju međunarodnih investitora za koje je to ozbiljna potencijalna obveza kompanije. U vezi s povećanjem kapitala Belja iz 2007. godine, koje je okosnica Hanfina rješenja, Agrokor je, doduše, već poduzimao pravne korake, a u jednoj od novijih prepiski s Hanfom se i izrijekom spominje da je na Visokom trgovačkom sudu u tijeku žalba na prethodne presude.

Agrokorove su ključne teze da je povećanje kapitala iz 2007. bilo zapravo dio kupoprodajnog ugovora iz 2005. te da je već stjecanjem većinskog paketa od 52 posto bio u statusu zajedničkog djelovanja s državom. Sve to, međutim, nije pokolebalo dio burzovnih igrača koji se nakon prekida trgovanja u četvrtak dan poslije odlučio kladiti na ishod tog slučaja. Rezultat toga u petak je bio promet od relativno visokih 5,5 milijuna kuna prometa, uz porast cijene od 26 posto. Iako najnoviju odluku šefa Hanfe Ante Samodola treba prepustiti pravnicima i sudovima, zanimljivo ju je promatrati kroz financijsku vrijednost koju ona daje Belju. Najkraće rečeno – apsurdnu! Jer prema obvezi ponude za preuzimanje koja kači Agrokor, ispada da koncern Ivice Todorića mora dioničarima isplatiti oko 350 kuna po dionici.

Do toga grubog izračuna dolazi se ako se u obzir uzme odredba Zakona o preuzimanju dioničkih društava, a prema kojem – ako se s ponudom kasni – uzima najviši tromjesečni prosjek cijene kojom se trgovalo, i to u razdoblju od tri mjeseca prije stupanja na snagu obveze do dana podnošenja zahtjeva (početak 2008. godine). Temeljni kapital Belja trenutno je raspoređen na 8,2 milijuna dionica, što bi, ako se pomnoži sa 350 kuna, značilo njegovu vrijednost od nevjerojatnih 2,9 milijardi kuna. I ne samo to: trenutne kratkoročne i dugoročne obveze Belja iznose više od 2,2 milijarde kuna. Vrijednost Belja za potencijalnoga kupca koji bi tvrtku promatrao, naravno, i kroz dug ispada veća od pet milijardi kuna! Procjene su da je posljednjih šest godina Ivica Todorić u Belje investirao više od dvije milijarde kuna. Belje svoju proizvodnju prostire na oko 18.000 hektara i intenzivno ulaže u svinjogojske te farme mlječnih krava.

No Belje je daleko od toga da može bez potpore koncerna. Uz obaveze koje premašuju 2,2 milijarde kuna, tvrtka je u prvome polugodištu ove godine imala prihode od 718 milijuna kuna uz minimalnu dobit od 3,4 milijuna kuna. Prošle je godine Belje uz prihode od 1,28 milijardi kuna imalo gubitak od 63,2 milijuna kuna.Pet milijardi kuna koliko iznosi vrijednost Belja promatrana kroz najnovije Hanfino rješenje plus dug blizu je iznosu koji Agorkor priprema skupiti preko sindikata europskih banaka za preuzimanje Mercatora. Ako Agrokor bude plaćao 221 euro po dionici, što su spekulirali neki mediji, za taj će posao trebati osigurati više od 830 milijuna eura ili oko šest milijardi kuna.