Hrvatska je ratificirala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i prilagodbom Zakona o sudovima i Zakona o parničnom postupku stvorila zakonske okvire za pošteno suđenje što uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku.
U praksi ZPP za određene sporove (radni sporovi) određuje rok od 6 (šest) mjeseci u kojem prvostupanjski sudovi MORAJU oduličti o uredno zaprimljenoj tužbi, ali se tog roka u pravili nitko ne drži, dapače u tom se roku jedva održi pripremno ročište.Na tako očiglednu povredu prava viši sudovi (županijski, vrhovni) pružaju zaštitu tek kada protekne rok od 3 (tri) godine i to na način da nižem sudu (nakon što postupak vode 6-9 mjeseci) izdaju nalog da mjerodavnu odluku moraju donjeti u roku do idućih 6 (šest) mjesec. Za suce koji u ostavljenom roku niti ne zakažu ročište sankcije jednostavno nema, a povređenom sudioniku u sudskom postuku otvorem je jedino put za podnošenje novog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ne moram niti napominjati da su česti slučajevi da prvostupanjski sud često ne donese odluku niti nakon 3. (trećeg) rješenja višeg suda.