Agonija Vjesnika nastavlja se i dalje, jer nema konkretne odluke ni rješenja za njegovu budućnost. Trebalo ga odavno privatizirati, jer spajanje s Narodnim novinama niti će biti dobro rješenje za jedne, a ni za druge. Slično je bilo i kada je prije deset godina pripojen Tiskari koja ga je vukla na svojim leđima sve ove godine. Pitanje je može li Vjesnik uopće više vratiti svoj kredibilitet, nakon što ga je Đuretek, najnesposobniji, najneuspješniji i najpoltronskiji glavni urednik u gotovo 70 godina Vjesnikova postojanja uništio svojom uređivačkom politikom. On ne bi smio biti nagrađen nikakvim mjestom direktora, već trajno izgnan iz novinarske struke, jer je sramota i u profesionalnom i u ljudskom smislu. U ovoj državi se predugo nagrađuju nesposobni mediokiriteti i neradnici, umjesto da snose odgovornost, poput navedenog nazovi-novinara, a zapravo ulizice svakoj vlasti. I potpuno je na mjestu komentar Kolarića, jer kalvarija Vjesnika traje predugo, a bez rješenja. Ako Vlada može spekulirati sa zatvaranjem brodogradilišta, koje je daleko važnija grana privrede nego propala novina, s kojim se pravom poreski obveznici i dalje opterećuju financiranjem novinarskog rugla kao što je Vjesnik? Po čemu su to zaposlenici Vjesnika važniji od onih u brodogradilištima ili drugim firmama koje odlaze u stečaj, a Vlada pritom ne čini ništa?
Uostalom, Vjesnik je pregazilo i vrijeme, drugi mediji, kako tiskani, tako i elektronski te brojni portali.

Šteta za Vjesnik. Ta novina baš nema ni sreće s “rješenjima” koje joj nameće vlasnik (država), ni s kadrovima, koji ili nemaju, ili ne smiju imati viziju kako stvoriti uspješnu novinu. Znam da na ovakvom tržištu (malom, polupismenom itd. itd.) to nije ni lako, ni jednostavno, ali mislim da prostora za jedan ozbiljan dnevni list, kakav je Vjesnik bio do dolaska Đuretka, ima i da bi tako koncipirana novna, pod uvjetom da država tamošnjim novinarima dopusti da rade svoj posao, mogla proći n atržištu. Mislim da bi se za nju moglo naći i adekvatno vlasničko rješenje, kakvih uostalom u svijetu ima.
Ljudima je već dosta tog žutila koje je preplavilo kioske, i to do te mjere da svim dnevnim listovima pada tiraža. Mislim da Vjesnik, čak i ovako kadrovski ruiniran, još uvijek ima potencijala za nekakav iskorak. Ovako, žao mi ga je niti gledati kako stoji na kiosku. A, kada se samo sjetim kakve je tekstove do prije par godina objavljivao i kako je dobre rubrike (kultura, sport, vanjska, gospodarstvo,…) i odlične autore imao, koji su se rasuli po raznim redakcijama, pada mi mrak na oči.
Mislim da bi ljude koji su zaslužni za ovaj vjerojatno zadnji čavao u Vjesnikovom lijesu trebalo suditi, jer su oni tu firmu upropastili, a neki od njih, poput aktualnog glavnog urednika, počinili i krivično djelo. To je, na kraju krajeva, prije cca 2 godine potvrdio i sam direktor Vjesnika Franjo Maletić, kada je Đuretka u otvorenom pismu optužio za cenzuru, a to je ne samo protuzakonito, nego i protuustavno. No, ne treba strahovati da će se ikome od njih išta dogoditi. Na scenu stupaju novi glavni urednici, ili preciznije, glavne urednice, koje ne bije ništa manja “desna” reputacija. A, čitam i da im u upravu nove firme dolazi Šeksov nećak.

Djuretek je najvece DJUBRE koje je Vjesnik iznjedrio. Htio je silovati Andreu Latinovic, ali je dobio po kurcu, nedovoljno. To razbojnicko djubre još uvijek smrdi u Vjesniku, valjda je dobra dvocjevka za pedere koji ga dupelisca drze. Unistio je do kraja ono malo obraza koje su te sumske novine imale. Izbacio je najbolje kolumniste, razjebao rubriku stajalista koja je bila najbolja rubrika i u kojoj su mogli pisati antirezimski ljudi i opozicioneri. To djubre od Djureteka treba da visi na kandelabru na trgu bana Jelacica. Prokleto smece.