Sva naša jutra
Tolika jutra su za nama…jutra ušuškana u perinu…topla i mekana od misli i dodira…jutra mirisna na palačinke…jutra sa razbarušenim nožicama…sa otvorenim laptopom…sa pogledom na zadimljenu virtualnu birtiju…na usnulog moderatora…jutra sama sa sobom i pogledom na zamišljeni Velebit…jutra sa osmijehom maćuhice…jutra sa poderanim jedrima i radosnim iščekivanjjima…za sva naša jutra…dobro vam jutro želim…

Ma, stari moj!
Svi ovi blagdani su me vratili u kolotečinu. Moraš ići i primati goste u prostojna doba, tako da su mi neprospavane noći, kada sam najajktivniji i najkreativniji[proud] tek nedostižni san! [wink]
Ali, vratit ću se ja njima… uskoro….
Ipak sam ja noćna ptica. [smiley]

“Želim otrovati ljubav
Bestragom da nestane
Kao uzdah

Tada više neće boljeti
I neće, kao loša navika,
Ulaziti u moje snove
Čineći me bespomoćnim

Pokušat ću gledati u nebo
Praveći se ravnodušnim
Da bih dokazao
Da te ne volim

Proći ću kroz žudnju
Kao oblak
Da te ne trebam
Govorit ću sebi
Uzalud

Laž je istina
Da varam sebe
I probadam svoje ludo srce
Po ko zna koji put
Da bih te opet ljubio
Beskrajno”

Velika noć nad gradom

pijan na mračnim ulicama nekog grada,
noć je, izgubio si se, gdje je tvoja soba?
ulaziš u bar da pronađeš sebe,
naručuješ whisky i sodu,
jebeni šank je mokar, moči ti
rukav košulje.
bar je rupa za šišanje-whisky je razvodnjen.
naručuješ flašu piva.
Madam Smrt ti prilazi
u haljini.
sjedi pored tebe, častiš je
pivom, ona smrdi na močvare,
priljubljuje nogu.
šanker se kesi.
zabrinuo si ga, ne zna
da li si pub, ubojica,
luđak ili idiot.
tražiš votku,
sipaš votku kroz grlić
pivske flaše.
jedan je u noći u svijetu mrtve krave.
pitaš je pošto pušenje,
ispijaš sve odjednom, ima okus
mašinskog ulja.
ostavljaš tamo madam Smrt,
ostavljaštamo iskeženog barmena.
sjetio si se gdje je tvoja soba.
soba sa punom flašom
vina u komodi.
soba sa plesom žohara.
Savršenstvo u zvijezdama
gdje je ljubav umrla
smijući se.

Charles Bukowski

Ne moze muskarac varati zenu onoliko koliko se zena moze praviti da mu je vjerna… [cool]

Iza svakog uspiješnog muškarca, stajala je žena[cool]

Pretpostavljam da je ovo samo sprdnja na onu “Mnoge velike ljude sahranila je žena” zajedničkog nam idola Henryja Chinaskog [proud]

e evo i još malo citata majstora….

“Bog je izmislio pijance da ružne žene ne ostaju same.”
“Činilo se da čovjek ima samo dva izbora – živjeti u užasu ili biti propalica.”
“Gotovo svako se rodi kao genije a umre kao idiot.”
“Kad je vino otjeralo depresiju, strah – besmisao života postao je pretežak teret i znao sam da ću to učiniti. Najveće je olakšanje to što više nikad neću morati proći pokraj drugog ljudskog bića na pločniku, vidjeti ih kako hodaju, debeli; vidjeti njihove štakorske oči, njihova okrutna pokvarena lica, njihov životinjski cvat. Kakav sladak sanak – nikad više ne vidjeti nijedno ljudsko lice.”
“Kad ljubav postane zapovijed, mržnja može postati užitak.”
“Kad nema boli, to je kraj osjećaja. Svako naše zadovoljstvo je trgovina s đavolom.”
“Lelujam kroz svjetlost i tamu.”
“Ljubav je bajka za budale.”
“Ne mogu reći da sam mrzio svijet muškaraca i žena, ali osjećao sam stanovitu odvratnost koja me odvajala od zanatlija, trgovaca, lažljivaca i ljubavnika.”
“Ničija patnja nije veća od one koju je priroda odredila.”
“Ništa nije bilo zanimljivo, baš ništa. Ljudi su bili rezervirani i oprezni – svi isti.”
“Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.”
“Razlika između umjetnosti i života je u tome što je umjetnost podnošljivija.”
“Šta sad, svi mi na kraju umremo, to je čista matematika. Ništa novo. Čekanje je problem.”
“Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.”
“Uravnotežena ličnost je nenormalna.”

Charles Bukowski[thumbsup][wink][smiley][tongue]

Čežnja
Mojih nadanja uzdah
dok leti prostranstvima sna
tebe zove,
kao zov u noć
moli riječima očajnika
neka bude kao nekada.

U oku mi bol najdrazeg pjesnika.
Provuci prste kroz tragove sjecanja
i reci: Idemo, idemo kao nekada
glasom ratnika.
Iza nas otisci cipela,
lakiranih i sjajnih, samo meni
i tebi znanih uspomena,
i strah da te imam i zadrzim
leptiricu
jer svaki cvijet bio je tvoj
a trn u srcu
zivot moj.

I suza poneka,
tek toliko da se zna:
Ljubim te i sanjam
lagano
kako koracas do kraja puta,
tamo negdje gdje vec odavno
noc prije zore luta.

E tamo cu cekati,
tek sjena ja,
i prije
i poslije ovog nemirnog
pjesme
.
.
.
dna.
Z.Daković

O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi, O, taj puk što dnevno veći slijepac biva, O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi, Pa ta svakidašnja glupa perspektiva! A.G.Matoš

Odlutaš ponekad i sanjam sam,
priznajem ne ide, ali pokušavam,
i uvijek dodje… D-moll…
Spusti se ko lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama,
i teško prodje sve to.

Jedan D-moll me dobije,
kako odeš ti u sobi je,
glupi D-moll uvijek sazna kad je to,
Uhvati me čvrsto i ne popušta,
lud je za tišinom, to ne propušta,
vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan D-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali,
nije to, šta je tuga,
za D-moll…

Ponekad te nema i sasvim sam,
izmišljam način da malo smuvam dan,
ali je lukav… D-moll…
Pusti da se svjetla svud priguše,
sačeka posljednje zvijezde namiguše,
vuče mi rukav, idemo…

Plaši me on, gdje si ti,
hiljadu se stvari moglo desiti,
glupi D-moll, za kim tuguje svu noć.
Uzme me u svoju tamnu kočiju,
nebo primi boju tvojih očiju,
znam taj put, to je prečica za bol.
Jedan D-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali,
nije to, šta je tuga za D-moll.

Ostala je knjiga
s par nepročitanih strana,
i neke stvarčice od Herendi porculana,
jedan pulover u kom si bila…
I ostala je ploča Best of Ry Cooder,
i fina mala plava kutijica za puder,
i ja sam te ostao željan,
dok me bude… moja mila…