Prijedlog Zakona o ljekarništvu osim što donosi niz koncepcijskih novota, popunjava i neka područje koja dosad uopće nisu bila pravno regulirana ( nasljeđivanja djelatnosti), koje pitanje rješava gotovo istovjetno kako je to uređeno Zakonom o obrtu (barem kada se radi o zakonskim nasljednicima koji nisu magistri farmacije i kvalifikaciji stručnog voditelja ljekarne), te izravno rješava dio regulative koji je dosad bio normoiran Pravilnicima (područja na kojima će se osnivati ljekarne, preseljene) i pritom izbacuje iz regulative i jedan dosad nikom razumljiv pojam ” građevine organizirane u složenoj građevini koja ima više od 500 stanova i sagrađena je sukladno detaljnom planu uređenja”– o tome vidi Bilten tribine Pravnog fakulteta u Zagrebu i Kluba pravnika grada Zagreba broj 55 od 20.11. 2007. godine, ali i nadalje zadržava pojam “zračne linije”, kao mjeru za udaljenost između ljekarni, umjesto da za tu potrebu ponovno uvede kategoriju najkraće putne veze, jer ljudi usprkos napretku tehnike u ljekarne još uvijek dolaze pješice ili automobilom, a ne letjelicama.
Što se predloženog modela koncesioniranja ljekarničke djelatnosti i nekih njegovih kolateralnih prednosti tiče, mišljenja sam da bi od pravilne primjene tog modela javno zdravstvo moglo imati značajne financijske koristi i to naročito putem sekuritizacije koncesijskih prihoda.
O zadiranju u stečena prava postojećih ljekarničkih ustanova (privatnih lanaca) i ustavnosti pojedinih rješenja predloženog zakona moći će se određenije govoriti tek kada predloženi tekst zakona prođe predviđene prethodne procedure i bude kao prijedlog zakona službeno objavljen i nakon što se čuje “druga strana”.