lijepa analiza, dobro bi došla i poanta:

sudionici u gradnji su naprosto navikli na to da nitko ni za što ne odgovara jer nam je takvo zakonodavstvo.

svaka javna polemika je u biti hipotetička jer ekonomski zakoni neumoljivo vuku k tome da se nikome ne isplati “strogo” se držati projekata kad za nepridržavanje nema nikakvih sankcija.

nakon javne buke uvijek se nađe neki pedro, i to je uvijek bez izuzetka najsitnija riba u lancu odgovornosti.

kad bi u zakonima crno na bijelo pisalo tko za što odgovara, i kako se kažnjavaju nepodopštine, moglo bi se urediti graditeljstvo. no u našim zakonima biranim se riječima do kraja zamagljuje odgovornost, sve vrvi od pečata, potvrda, licenci i suglasnosti koje strahovito i beskorisno koče kvalitetan posao, a opet nitko ni za što ne odgovara.

pišite kao poslovne novine, intervjuirajte investitore, domaće i strane, pokušajte dokučiti kako im se uopće isplati raditi kod nas.

samo jednu stvar znam za sigurno: onima koji su pravi i valjani papirnate zapreke onemogaćavaju bilo kakav normalan rad. oni koji za zakone ne brinu, njih te zapreke ne ometaju, koliko god da zapreka ima, oni ih sve ignoriraju.

tako dolazimo u situaciju da su manje-više svi izvan zakona, no dobro prolaze samo oni koji su svjesno posvećeni kršenju zakona. naizgled apsurdno, ali ako se prihvati teza da zakonodavci namjerno kreiraju bezakonje, stvari se počinju logično slagati…

prijatelju more im bit kad oni kroje kapu svima