Da, to je problem. Mrzim, mrzim ovakav način postavljanja radnog odnosa gdje je radnik zaštićen k’o sredozemna medvjedica, a poslodavac zao, ružni Gargamel s nikakvim pravima.
Jedini pravi način je američki način (većinom u republikanskim državama) – poslodavac može dati otkaz zaposleniku kad hoće i ne treba razlog, zaposlenik može predati otkaz kad hoće i ne treba razlog. I to je to.
Jedini pravi način je američki način (većinom u republikanskim državama) – poslodavac može dati otkaz zaposleniku kad hoće i ne treba razlog, zaposlenik može predati otkaz kad hoće i ne treba razlog. I to je to.
ne, takav naćin je loš, ugovor o radu je, prije svega, ugovorni odnos po kojemu i radnik i poslodavac štite svoje interese…kao što se poslodavac klazulom o obvezi i odšteti može štititi od ovakvih i sl. situacija, isto tako može i radnik
dakle, predmetni ugostitelj je sklapao ugovor o radu tek da zadovolji regulatornu formu zanemarujući pri tome svoj interes jer da je sa radnicom sklopio ugovor sa jasno ugovorenim obostranim pravima i obvezama te odštetnom klauzulom za prijevremeno otkazivane ili nepoštivanje ugovornog odnosa ne bi se našao u ovakvoj situaciji a i ako se nekome od ugovornih strana isplati kršiti ga, ugovor ugovoren u javnobilježničkom uredu ima snagu ovršne isprave pa….
Da, to je vjerojatno točno. Iako takav ugovor mora biti solemniziran (inače je samo ovjera potpisa), što je naravno dodatni trošak koji ni poslodavac ni zaposlenik ne bi htjeli plaćati (naravno, to je drugi par rukava).
Iako, ja još uvijek držim i smatram da je apsolutna liberalizacija rada gdje otkaz može dati i jedan i drugi najbolji način koji između ostaloga povećava zaposlenost, plaće, zadržavanje dobrog zaposlenika, a samim time i produktivnost.
A kako ćete točno konobara koji je dao otkaz natjerati da vam odradi otkazni rok?
Možete ga natjerati da dođe na posao, ali on prstom ne mora mrdnuti na tom poslu…
Neće napraviti namjernu štetu, ali ne mora ni raditi.
Uostalom, problem spomenutog poslodavca nije otkazni rok, već nemogućnost pronalaska drugog radnika.
Pa ako je sve u redu, tj. potpisan ugovor sa otkaznim rokom, a ovaj ne odradi otkazni rok, zašto bi mu poslodavac isplatio zadnju plaću ako je radnik prekršio ugovor i nije odradio potpisano ? to bi trebalo biti jasno navedeno u ugovoru i stvar rješena.
ali budući da je kod nas sve nakaradno i sa strane zaposlenika, a pogotovo poslodavaca, nije ništa za čuditi se
Pa ako je sve u redu, tj. potpisan ugovor sa otkaznim rokom, a ovaj ne odradi otkazni rok, zašto bi mu poslodavac isplatio zadnju plaću ako je radnik prekršio ugovor i nije odradio potpisano ? to bi trebalo biti jasno navedeno u ugovoru i stvar rješena.
ali budući da je kod nas sve nakaradno i sa strane zaposlenika, a pogotovo poslodavaca, nije ništa za čuditi se
Ne odradi otkazni rok, ne platiš mu ga i opet smo na istome! Još ti vrijedni radnik pošalje inspekciju pa dokazuješ kaj je bilo i na kraju završiš na sudu koji je načelno uvijek na strani radnika. Krasno. Radnik od dobrog poslodavca ne odlazi.
Mislim da su povijesne knjižurine ruskih romanopisaca , skromna književna djela, kad ja počnem
pisati sva svoja iskustva i patnju – vezano uz radni odnos….rad s djelatnicima, njihovim i svojim pravima,
jadu i bijedi Zakona o radu, i pljački i robovlasništvu poduzetnika prema državi , kad su u pitanju
KOlektivni ugovori………
Prije par godina, sjetila sam se kako ću mirno spavati, gdje ću , čime i koliko udariti struku, koja mi zadaje
bol i čir na želucu, tako da ovaj moj inovativni “izum” i danas funkcionira, i prkosi mržnji, prgavosti
i bezobzirnosti radnika prema poslodavcu,.
NIkome danas nije gore nego poslodavcu……Naučila sam – kako mirno i stojećki podnijeti-
Jednostrani otkaz ugovora o radu, kako svoje mane pretvoriti u prednost, i sa smješkom
izdati rješenje o prokletim danima, rada, nerada, traženja tobožnjeg posla radnika, njegovog odmaranja, četverosatnog i manjeg rada , ako traži posao..
Otupila sam na ishitrena bolovanja bolesnih i korumpiranih liječnika, slavim odluke i kontrole
institucija, i sve mjere kojima to sprečavaju……. duševne patnje , kod tehnološkog viška.radnika..pih,
prvo ode u kafić, onda te pljuje gdje stigne, onda laže, izmišlja i smišlja pakosti, istovremeno
traži drugi posao i špekulira s naknadama s zavoda za zapošljavanje…
Tijekom duuuuuuugog niza godina , odgurnula sam nemilosrdno sve socijalne osjećaje, brigu za
čovjeka i njegovu obitelj, težnju radnika za stjecanjem i zadovoljnim radom..
Ograničim se na satnicu. pismeno se i usmenu obraćam po pitanju kritika ili nezadovoljstava,
tražim svemoguća prava, pratim konkurenciju, plaćam više od drugih, izmišljam njihove sposobnosti
i prednosti, ustežem svoju dobit i zaradu u korist mira i međusobnog poštivanja…..
Kažu mi da sam predobra..ali, to je varka, ne mogu me kupiti, jer :
JA, KAO POSLODAVAC NAKON TOLIKO GODINA – VIŠE NEMAM EMOCIJA.
Hoće biti anoniman šest sati radila na dan i to šest dana za mizernu plaču. Konačno su ti privatni šefovi malo naj***li sada traže radnike za debelu lovu , da su prije tako postupali ne bi im nitko odlazio. Njihove stalne priče jadnim radnicima ” Ima na burzi dosta ljudi sada ih dovedem koliko treba” PA HAJDE DOVEDI ZA TU LOVU.
širenje glasina
Jadan covjek. Kakva brutalna zivotna tragedija. Nije mogao otvoriti kafic i sigurno izgubio velike novce.
Hoće biti anoniman šest sati radila na dan i to šest dana za mizernu plaču. Konačno su ti privatni šefovi malo naj***li sada traže radnike za debelu lovu , da su prije tako postupali ne bi im nitko odlazio. Njihove stalne priče jadnim radnicima " Ima na burzi dosta ljudi sada ih dovedem koliko treba" PA HAJDE DOVEDI ZA TU LOVU.
vidjeti ćeš tko će na kraju” naj***ti” kada ti kava bude 15 kn, sa mlijekom 20 a pivo i sokovi po 30kn…a konobarice uživaju u inžinjerskoj plaći + napojnica