pok.Mladen Delić, radio televizijski spiker jednom prilikom je rekao „LJUDI MOJI JE LI TO MOGUĆE“. Da ljudi moji to je moguće, moguće je da u današnje vrijeme kao u doba najozloglašenije udbe, čovjek zadužen za korporativnu sigurnost u Transadriji d.d. Rijeka tzv.“Pištola“ dana 24.06.2011. u G.F.Šibenik u ulici Vladimira Nazora 1, vrši premetačinu i pretres radnoga stola a potom i zaključava sobu pomoćnika direktora koji se nalazi na bolovanju. Od tog čovjeka i od grupe ljudi koja još uvijek rukovodi firmom ništa drugo nije se moglo ni očekivati.
Zapanjujuće je što se toj grupi ljudi pridružio i član Nadzornog odbora koji je na to mjesto izabran ispred radničkog vijeće 2005.g. Ako je vjerovati pričama iz kafića budući da
osobu osobno ne poznajem, radi se o gnjidi, nekarakternoj i nemoralnoj osobi visokoj samo lamicu i pol. Toj prodanoj duši ni najmanja nije jasno da će završiti kao i grupa koja ga je nedavno kooptirala i postavila na mjesto komercijalnog direktora u Rijeci, samo da im bude pri ruci radi potpisivanja i donošenja određenih odluka kao četvrti član Nadzornog odbora. Naime, tek sa njim Nadzorni odbor ima kvorum, jer je prije izvjesnog vremena jedan član dao ostavku a Hrvatski fond za privatizaciju još od 2009.g. nije imenovao svoja dva člana u Nadzorni odbor.
Poslovodstvo firme i članove Nadzornog odbora pa i dotičnog člana Nadzornog odbor kao predstavnika radnika ne brine što djelatnici 8 mjeseci ne primaju plaću a izvršenje i ono malo preostalih poslova postaje upitno, nego ih brinu izmišljeni unutarnji neprijatelji.
Eto ljudi moji sve je moguće, samo dokle, valjda dok institucije sustava DORH i Uskok napokon nešto ne poduzmu.

E moj sokole imam nešto ekskluzivno od pouzdane osobe iz srca same Transadrije, dobila sam kopiju faksa kojeg je danas dobio predsjednik uprave Transadrije gosp.Miran Ključariček čiji sadržaj prenosim u cijelosti.

Predmet: Otvoreno protestno pismo
Jutros sam došao u firmu da iz svog radnog stola uzmem medicinsku dokumentaciju i zdravstvenu knjižicu radi zakazanog kontrolnog pregleda kod liječnika jer sam odnedavno na bolovanju s teškom dijagnozom.
Gle čuda, ne mogu u svoju radnu sobu koja je prvi put u 38.g. zaključana.
Ostao sam zaprepašten jer se vrata prije toga nikad nisu zatvarala budući da smo živjeli i radili u jednoj zdravoj sredini i imali međusobno povjerenje. Nisam mogao vjerovati da će meni nakon 38.g. radnog staža provedenog u firmi, za koju me veže mnogo lijepih i manje lijepih trenutaka, u kojoj sam ostavio dio svoje mladosti i zdravlja, sa kvalitetama stručnoga i vrijednog radnika, netko zatvoriti vrata.
Potom sam saznao da je u petak 24.06.2011.g. osoba koja je od Vas zaposlena i zadužena za korporativnu sigurnost pretresala ili bolje rečeno vršila premetačinu po mom radnom stolu, isto kao u najcrnje vrijeme Informbiroa i ozloglašene Udbe, bez moje i ičije druge prisutnosti. U isto vrijeme u susjednoj sobi nalazio se novo izabrani komercijalni direktor firme ujedno i član Nadzornog odbora izabran od radničkog vijeća čije bi interese trebao štiti. Nažalost.
Ne znam što je to njuškalo tražilo po mom radnom stolu u kojem se pored službene dokumentacije nalaze i moji privatni dokumenti, odnosno povjerljivi podaci, medicinska dokumentacija, pinovi računa kao i meni dragocjene i intimne privatne stvari. Time je na neprimjeren način, a valjda je to moguće samo u Transadriji, narušena moja privatnost sa mogućnošću da se određene povjerljive podatke zloupotrebi i neke stvari podmetnu kako bi se izmislio unutarnji neprijatelj firme, što me podsjeća na Vama dobro poznati slučaj iz 2005.g. Vjerojatno sve se radi sa ciljem kako bi se za stanje u firmi pronašao neki drugi krivac i tako pokušali prikriti pravi uzroci, čiju analizu prepuštam nekom drugom.
Posljedice tih uzroka su katastrofalno stanje u firmi što potkrepljujem činjenicama:
– da radnici 8.mjeseci ne primaju plaću
– da već godinu dana ne primaju naknadu za troškove prijevoza na posao
čime su radnici dovedeni u potpuno obespravljeni položaj jer „rade a ne primaju plaću“, čak su i za dostavu obračuna plaća bili potrebne intervencije.

Radnici su se cijelo vrijeme držali u zabludi, svaki izraz nezadovoljstva u samom početku je bio ušutkan, davala su im se lažna obećanja a u stvari se samo sa raznim pravnim smicalicama kupovalo vrijeme,
Danas, radnicima se više nitko i ne obraća, dolaze na posao preokupirani svojim sudbinama i načinom kako preživjeti, a posla u stvari i nema jer su gotovo svi veći poslovi izgubljeni a novih nema. Mnogi radnici nezadovoljni situacijom u firmi odlaze u potrazi za egzistencijom što dovodi do zatvaranja poslovnica, odnosno sustav se pomalo ali sigurno raspada.
Dok je sve navedeno Vama veoma dobro poznato nad mnom se vrši mobing i blokiraju privatne stvari samo zato što se pokušavam izboriti za svoja i prava drugih radnika, prema kojima kao neposredni rukovodilac i najstariji radnik imam moralnu obavezu. Sramota.
Zbog te Vaše sramote a meni narušenoga ugleda, časti i privatnosti najoštrije protestiram i tražim da mi se trenutno dozvoli pristup mojim privatnim stvarima.
O navedenom vjerojatno ću zatražiti sudsku zaštitu i upoznati javnost.

Kao nezavisni saborski zastupnik dobio sam kopiju pisma kojim se djelatnik Transadrije obraća predsjedniku Republike i piše.

Poštovani,

Slobodan sam zamoliti za Vašu pažnju kako bih Vam se mogao požaliti da se nakon 38.g. radnog staža u firmi „Transadria“ međunarodna špedicija d.d. Rijeka, Riva boduli 1,
51 000 Rijeka – (ex.“Transjug“) koja je osnovana daleke 1947.g. i jedna je od najstarijih i najvećih otpremničkih kuća u Republici Hrvatskoj, osjećam obespravljeno, bespomoćno i frustrirano.
Budući da je stanje u firmi katastrofalno meni i ostalim djelatnicima nameće se pitanje – Zar je moguće da će, nekada uspješna i ugledna otpremnička kuća, šaptom pasti a da nitko prstom mrdnuti neće? Čudno.
Čudno je da ne reagira stranka „SDP“ odnosno gosp.Linić i gosp.Obersnel u čijem se gradu nalazi sjedište te firme i za njih ista nije nepoznata, a isto tako je čudno da ne reagira državna vlast odnosno stranka „HDZ“ jer je država putem Hrvatskog fonda za privatizaciju vlasnik 28 % dionica te tvrtke.

Naime u „Transadriji“ scenarij propasti se odvijao na klasičan već poznati način:

– Pod izgovorom obrane od neprijateljskog preuzimanja tvrtke 2005.g. predsjednik uprave instalira sebi povjerljive osobe u Nadzorni odbor. Zatim u tročlanu upravu postavlja svog sina a nakon toga koordiniranim radom Uprave i Nadzornog odbora slijedi smjena stručnih kadrova a na njihova mjesta se podstavljaju podobni. Nakon smrti predsjednika uprave na njegovo mjesto dolazi sin, i tada slijedi totalan raspad sustava. Sve se to odvija uz budnu pasku i pozornost čovjeka dovedenog i zaduženog za korporativnu sigurnost.

– U tom periodu u firmi se dešavaju afere odnosnu u najmanju ruku sumnjivi poslovi, isisavanje kapitala, otpisivanje dugova i slično za koje nitko nikada odgovarao nije („T.I.P.“ Šibenik, „Vendicija/Vendita“ , „VRNI“ i drugi, podrobnije na stranici http://www.transadria.org (udruga malih dioničara).

– Smjena Uprave i Nadzornog odbora društva na skupštini održana 20.08.2009.g. spriječena je na naprasit način odnosno namjernim, naočigled svih prisutnih, isključenjem struje u dvorani i prekidom rada skupštine kada je trebalo samo proglasiti rezultate već izvršenog glasovanja.

– Posljednja Skupština društva, mimo svih dozvoljenih zakonom propisanih rokova, održana je 29.10.2009.g. što našu upravu društva ni najmanja ne brine. Uzgred rečeno za razliku od toga član te iste uprave na nelegalnoj održanoj skupštini „Luka“ d.o.o. Šibenik koja je u 50 % vlasništvu naše firme, na kojoj je bio prisutan samo on kao jedini član skupštine navodno uz nazočnost javnog bilježnika, između ostalog donosi odluku da se on imenuje za predsjednika uprave „Luka“ d.o.o. Šibenik sve sa ciljem isisavanja kapitala iz posebno zdrave tvrtke. Svaki komentar tome bio bi suvišan.

– Poslije 29.10.2009.g. Hrvatski fond za privatizaciju nije imenovao svoja 2 člana u Nadzorni odbor, pa se normalno postavlja pitanje: Kako to država štiti svoje interese u društvu kojem je 28% vlasnik ?

Posljedice takvog činjenja odnosno ne činjenja su katastrofalne:

 Firmi je račun blokiran od 29.09.2010.g
 Radnicima nije isplaćeno 7 plaća (zadnja isplata – prva četvrtina za 10 mjesec 2010.g.)
 Mjesečna naknada za troškove prijevoza na posao i sa posla nije plaćena od 6 mjeseca 2010.g.
 Radnicima nisu uručeni obračuni plaća za 3. i 4. mjesec 2011.g. iako je to urgirano preko područnog državnog inspektorata
 Sitne isplate i plaćanja vrše se na nezakonit način preko drugih firmi iako je matična u blokadi
 Sa sindikatima se manipulira i daju im se lažna obećanja
 Raznim pravnim smicalicama oteže se sa pokretanjem stečajnog postupka
 Organizirani štrajk upozorenja nije polučio rezultat jer se nastavilo sve po starom
 Broj djelatnika i poslovnih jedinica svakim danom je sve manji
 Izgubljeni su gotovo svi poslovi

Poštovani, možda Vam se ovaj naš slučaj čini marginalnim u toliko što takvih vjerojatno ima još dosta ali za nas djelatnike on je velik

nastavak prethodnog komentara

Poštovani, možda Vam se ovaj naš slučaj čini marginalnim u toliko što takvih vjerojatno ima još dosta ali za nas djelatnike on je velik i od životne važnosti. Zato molimo ako je to ikako moguće da potaknete institucije sistema da odrade svoj posao, da nam se ako je moguće pomogne a ako ne da se ubrza stečajni postupak jer je postojeće stanje neizdrživo.

Uvjeren u tromost sustava zainteresirao sam se za ovaj slučaj i utvrdio slijedeće:
– ured predsjednika je uredno primio dopis i istog proslijedio uredu predstojnice vlade Republike Hrvatske sa zamolbom da se po istom upozna predsjednica Vlade gosp.Jadranka Kosor
– predsjednica ureda predsjednice Vlade, državna tajnica gosp.Martina Banić je dopis uputila dalje na Ministarstvo poljoprivrede, ribarstava i ruralnog razvoja, Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva i Agenciju za upravljanje državnom imovinom sa molbom da se razmotre navodi u pismu te, ovisno o svojoj nadležnosti poduzmu daljnje aktivnosti

Koliko mi je poznato odgovor još nije dat, ali koliko sam ja uspio provjeriti radi se o apsolutno točnim navodima a danas situacija u firmi je i mnogo teža.

U Trgovačkom sudu u Rijeci saznao sam da je do danas podnijeto šest prijedloga za otvaranje stečaja nad Transadrijom i to pod brojevima 7St-116/11, 7St-119, 15St-150/11, 7 St-209/11, 14St-214/11 i 7St-299/11-2

U Državnom inspektoratu podružnica Rijeka saznao sam da Prekršajnom sudu u Rijeci podnijeli optužni prijedlog protiv Transadriji zbog neisplate plaća i što do kraja mjeseca svibnja 2011.g. nisu radnicima uručili obračun dugovane a neisplaćene plaće, isto tako da su

nastavak…..

zaprimili zahtjev da Državni inspektorat ponovno intervenira za dostavu obračun plaća za mjesec svibanj. Transadrija uporno ignorira zahtjeve radnika i inspektorata.

Na ovaj način želio sam senzibilizirati širu javnost dok državne institucije ne odrade svoj posao.

Sad mi je puno toga jasnije ono otvoreno pismo i zbog čega su pronašli razlog za mobing i bahato ponašanje. O sezame otvori se.

Oni zaista mogu sve, te velmože o poslu ne znaju ništa ali sve drugo mogu. Taj Marinkin mali, junior, pari brate ona partizanska junačina Boško Buha. Juriša, baca bombe uništava neprijateljsku živu silu i bunkere. Meci pršte njemu oko glave, nogu a njemu „ništa“. Hrabar mali a ima sreću i podršku. Možda jedan krak podrške treba tražiti u vezi Predraga Bulata vlasnika firme T.I.P. i bliskog prijatelja sa Markom Slavicom Šibenskim tajkunom čiji zet Igor Mali radi u Ministarstvu pomorstva prometa i veza a već su imali aferu vezanu za izdavanje dozvola, pa onda samoga vrha.

Svaka sila za vremena svemu dođe kraj. Možda toj grupi sa Matulja, koja je poznati rasadnik kadrova (Fudurić, Ključarićek, Vendicija/Vendita, Riteša) dođe kraj na sutrašnjoj skupštini?

Dobro si kazao možda jer ja u to ne vjerujem. Ja vjerujem da je to samo celofan za javnost. Pod pritiskom i da bi se prikrila greška Hrvatskog fonda za privatizaciju koji u ovom slučaju uopće nije štitio državne interese ni interese samih radnika, skupština će se održati i ništa promijenit se neće. Volila bih da falim ali sumnjam.

Održavanje skupštine u 2011.g. a za poslovanje u 2009.g. je kao da se sad sastaje liječnički konzilij da raspravlja o zdravlju pacijenta koji je umro 2009.g.

Čista forma, ako će u tome učestvovati i državna vlast preko Hrvatskog fonda za privatizaciju onda „mašala“. Idemo dalje, živi bili pa vidjeli i napokon doživjeli da ih se strpa u zatvor.

Načekat ćemo se mi još dugo, dugo prije no što ih se strpa u zatvor. A i tko će ih strpati? I dalje su puni sebe, nasmješeni, ohrabreni, zato što im je opet pošlo za rukom dobiti na vremenu. Današnja skupština odgođena, nije trebalo iskopčavati ni struju, stoga onaj čovječuljak za korporativnu sigurnost nije imao ozbiljnije zadaće.Novi termin za skupštinu zakazan je za 29-tog.Koga uopće interesiraju rezultati iz 2009.g. ? Možda je i zato bilo nazočilo svega 12 dioničara. Kada bude na redu 2010.g. vjerujem da će skupština, ako ju se usude sazvati, biti puno posjećenija. Inače cijenim pisanje kolega s ovog posta i podržavam, ali izgleda da nam je samo to i preostalo. Nadležne institucije očito nemaju volje ili im nije dopušteno da se ozbiljno pozabave s Tnsa i uhvate ukoštac s krim ekipom .Smrdi, smrdi, jako smrdi…..

Iz pouzdanih izvora saznajem da je državni inspektorat podružni ured u rijeci da je 01.07.2011. ponovno primio zahtjev za inspekcijski nadzor budući da poslodavac TNSA radnicima nije uručio obračun plaća za mjesec Svibanj.2011. Poslije toga uslijedila je požurnica i zahtjev za intervenciju preko središnjeg ureda odnosno kabineta glavnog tajnika.

Nevjerojatno je da TNSA ignorira sve zakonske propise a time omalovažava zahtjeve djelatnika i inspekcijskih službi. Bez obzira što su inspekcijske službe često u TNSA i što bi bilo potrebno osnovati posebni državni inspektorat koji će se baviti samo slučajem TNSA, inspekcijske službe ne smiju dozvoliti da se kasni u inspekcijskom nadzoru naprosto iz razloga jer su socijalna, materijalna i moralna prava svih djelatnika TNSA totalno ugrožena što je sramota za ovu državu i njezin pravni sustav.