Kada govorimo u HAKOMU govorimo o jednoj drzavnoj regulatornoj agenciji ciji zaposlenici (drzavni sluzbenici koji bi trebali biti na usluzi gradjanima) NE ZELE RECI SVOJE ime kada ih se zove i pita za savjet s prituzbom na racun operatera. Pitas ih ‘s kim sam razgovarao mlolim vas’ cisto da znas kad sljedeci put nazoves koga traziti da ne ponavljas opet istu pricu – ali NE, NE ZELE RECI IME. I to tako kazu ‘ne dajemo nasa imena ‘strankama’. TO JE ODGOVOR. Znaci, oni NE ZELE RECI SVOJE IME, i DAKLE, radi se o jednoj opskurnoj drzavnoj agenciji koja radi u anonimnosti. Takodjer, uopce nemaju korisnicku liniju nego se do sluzbenika mora svaki put preko centrale (i onda ne znas koga traziti jer ne daju ime pa svaki put zavrsis kod drugog – odnosno druge). Da li je to normalno za jednu drzavnu agenciju? Debilana, bezobrazluk i nemar u ovoj drzavi je poprimio nevjerojatne razmjere!