Ne žalim banke nimalo. Dobit od ostalih kredita još uvijek je velika, bez obzira na slabiju naplativost.
MOGU SAMO PITATI: Kakav je platiša DRŽAVA? Jesu li to nenaplativi – njeni krediti? Što država uglavnom daje
kao jamstvo – BANKAMA – obveznice, udjele …?
Drzavni krediti su naplativi, za sada. Drzava ne daje jamstva za kredite, ali mozes kupiti CDS (Credit Default Swap) koji su u stvari osiguranje za te kredite. Drzavni krediti su u principu najsigurniji jer drzava ima instrument koji nije dostupan niti jednom drugom duzniku. Moze uvujek povecati poreze i sakupiti novce. Drzava takoder moze i tiskati novac i tako smanjiti zaduzenje u domacoj valuti.
Šteta da nisu navedeni i podaci o apsplutnim iznosma odnosno brojke koje su to sume kredita odobrene stanovništvu, a koje tvrtkama (vjerojatan odnos 80 mlrd. tvrtkama a 120 mlrd. stanovništvu).
Naime, u Hrvatskoj kvazi-tržišnoj (pardon, “funkcionirajućoj”) tržišnoj ekonomiji i banke posluju na kvazi-tržišni način: one uz vrlo male rizike posluju i žive na račun stanovništva i od trgovanja državnim papirima, a ne od privrede ili onoga što se na Zapadu naziva investment-banking.
Iako to nikada nije objavljeno, vjerojatno su im najveća pojedinačna stavka u dobiti kamate po minusima na tekućim računima građana. U SAD, na primjer, kod strategic closures – (negative equity), odnosno hipoteka je veća od vrijednosti kuće ljudi jednostavno odustaju d daljnjih otplata i simbolički bankama pradaju ključeve takvih stanova i kuća.
U SAD banka mora snositi nastali gubitak jer ne može sjesti na plaću ili drugu aktivu ljudi koji to rade, a jamaca tamo nema.
E, to je tržišno poslovanje u pravoj tržišnoj ekonomiji!
Šteta da nisu navedeni i podaci o apsplutnim iznosma odnosno brojke koje su to sume kredita odobrene stanovništvu, a koje tvrtkama (vjerojatan odnos 80 mlrd. tvrtkama a 120 mlrd. stanovništvu).
Naime, u Hrvatskoj kvazi-tržišnoj (pardon, "funkcionirajućoj") tržišnoj ekonomiji i banke posluju na kvazi-tržišni način: one uz vrlo male rizike posluju i žive na račun stanovništva i od trgovanja državnim papirima, a ne od privrede ili onoga što se na Zapadu naziva investment-banking.
Iako to nikada nije objavljeno, vjerojatno su im najveća pojedinačna stavka u dobiti kamate po minusima na tekućim računima građana. U SAD, na primjer, kod strategic closures – (negative equity), odnosno hipoteka je veća od vrijednosti kuće ljudi jednostavno odustaju d daljnjih otplata i simbolički bankama pradaju ključeve takvih stanova i kuća.
U SAD banka mora snositi nastali gubitak jer ne može sjesti na plaću ili drugu aktivu ljudi koji to rade, a jamaca tamo nema.
E, to je tržišno poslovanje u pravoj tržišnoj ekonomiji!
U Hrvatskoj ti banka skida novac s tekuceg racuna da namiri dug po kreditnoj kartici. U US je to jednako kao da si provalio nekome u kucu i uzeo novce.
Ali opet. Da su pravila igre ista kao u US, onda bi i rizik bio veci pa bi i kamate bile vece. Krediti bi bili puno manje dostupni.
Mislim da banke nisu razlog sto nema investment bankinga u vecoj mjeri. Da se isplati investirati u hrvatske firme naslo bi se brzo zainteresiranog kapitala.