Trebamo Vas kratko- morate biti savršeni- a nakon toga – otiđite bez pogovora…..
Ovo me zanima…..SMJEŠTAJ U ZA TO PREDVIĐENIM HOTELIMA ZA OSOBLJE..
Pa, koji su to , majke ti – hoteli na Hvaru, tamo jedva da ima hotela za goste…..i ta vrsta
hotela nisu registrirani / ,kategorizirani/??? Gdje spavaju ti ljudi?
Ja sam jednom , davno vidjela gdje spava osoblje / naši ljudi / u Austriji.Moram reći- da je to bio
vrlo pristojan smještaj u četverokrevetnim sobama u suterenu i podrumu GRAND HOTELA
u razvikanom skijaškom centru. Moji rođaci radili su u hotelu , teta kao spremačica. a daljnji rođak
kao potvrčko na ulazu koji dočekuje goste. / danas imaju mirovine od tog posla u mladosti, ne znam
kolike, neće reći/…
U suterenu nalazile su se sobe s starinskim namještajem , koji je hotel ostavio, kad je mijenjao
novi namještaj.Veliki drveni kreveti , udobni, i drveni rezbareni ormari i komode. Zajednički prostor
za higijenu i kuhinja za osoblje.
Naši gastarbajteri tamo su zasnivali obitelji, ali i donosili odluke o povratku u svoju zemlju….
Kako je danas, nek ispitaju novinari…taj segment brige o sezoncima kod nas?
Htjeli mi to ili nehtjeli u buducnosti ce sve manje biti radnih mjesta, koja su dugorocno sigurna. Ovu temu razradjujem zadnjih petnaestak godina, odkako su moja djeca stupila u radne odnose. Zato sam misljenja, da ce pojam sezonca biti tako definiran, da radis sest mjeseci negdje na moru, imas mjesec dana odmora i onda radis jos pet mjeseci u austrijskim, svicarskim ili njemackim zimovalistima. I morati ces biti sretan, ako svaku sezonu budes imao posao. Kad sam ja, kao mladi covjek, dobio svoj prvi ugovor, u njemu je pisalo, da probni rad traje dva tjedna. U puno slucajeva bi vec nakon tjedan dana dosao predpostavljeni i rekao ti, da si primljen za stalno. To je znacilo: imas dvanaest placa, bozicnicu i naknadu za odmor, odnosno trinaest do cetrnaest placa godisnje i pet- do sest tjedana placenog odmora. O takvim uvjetima mladi danas mogu samo sanjati.
Ma,teško je danas naći poštenog i normalnog gazdu,koji neće iskorištavati radnika.Većina njih su prevaranti.Kad pričaš s njima na telefon,sve super sve pet,dođeš raditi tamo drugačija priča.Jednostavno tako navuku radnika,poslije se možeš slikati.Ja,sam imala priliku ove godine na moru u sezonu upoznati prevarante u Krasnom polju,hotel se zove Jure,gdje je vlasnica Jasmina Rogić Samaržija.Znači preko telefona su sve na lijepe riječi,kao da su neki fini ljudi,pošteni,došla tamo ja raditi,sasvim drugačija priča.
Ljudi su pokvareni i zli do bola,iskorištavaju radnike,poslije ih ne plate i izbacuju na ulicu van.Promijenili su u mjesec dana 5 radnika.I onda je problem u radnicima.?Pa,da je radnicima bilo tamo dobro,ostali bi.Da ne kažem,što sam čula od bivših radnika o njima i ljudi koji ih tamo znaju.Nitko ih ne voli.Uzimaju zato osobe koje ih ne poznaju i ne znaju njihovo pravo lice.Kraj gostiju i drugih tko im dođe se prave fini i uglađeni,zapravo su dno dna.U kuhinji posuđe peru sa prljavom krpom,crvi im hodaju po sudoperu,prljavu vodu bacaju kroz prozor od skladišta,gdje se sve skuplja smrad.Ma,prljavci,nemam što drugo za reći,koji dolaze preko jadnih i nemoćnih ljudi do bogatstva i kakvom sve ne prevarom.