komunizam u svom žilavom otporu promjenama. veliki stabilni potrošači imaju manje popuste nego mali i nepredvidljivi, i to za energente, gdje su troškovi spremnosti ogromna stavka.

nema nikakve ekonomske logike, no nijedna “partija” neće prihvatiti bijes birača, radije će gledati kako se gospodarstvo urušava.

sa strujom je još gore – tarifa za kućanstva je bar dvaput niža od tržišne, čak u odnosu na naš mizerni standard. cijena tople vode, je pak tako niska da se obnavljanje postrojenja ne vrši ni nakon 30 godina, a sve te branše propadaju.

vraćamo se u prvobitno društvo dok u saboru izvode svoje samodopadne cirkuse.

što će biti nakon što ovakva cijena plina uništi gospodarstvo?
onda će dignuti cijenu plina građanstvu koje neće imati posla i evo ga opet začarani krug nesposobnosti