koliko god imao averziju prema našim osiguravateljima, nikako se ne slažem s naslovom koji aludira kako je krivica na osiguravateljima.

autiorica bi trebala znati da osiguranje nije lutrija, i da osiguravatelji uvijek traže omjer između visine police i rizika, te da ne postoje neka apsolutna osiguranja neovisna o realnoj situaciji.

organizirano navodnjavanje je stoljećima činilo razliku između bogatih i razvijenih zemalja i siromaha koji ovise o ćudima vremena a da ništa ne čine na ublažavanju vremenskih nepogoda.

kako su naši poljoprivrednici bili slobodni da namjenske kredite trate na luksuzne automobile i bazene, čudi me da im uopće itko želi dati ikakvu policu.

i ministar je izvalio besmislicu, osiguranje nikad nije bilo glavna mjera zaštite od nevolja, nego samo jedna dodatna i pomoćna mjera, glavna mjera je samo i jedino industrijska organizacija poljoprivrede koristeći najnaprednije dostignuća tehnike i organizacije.

da povrćari primjerice znaju organizirati ulaganje u hladnjače, u nekim regijama bi imali 3-4 puta veći prihod, no godinama skoro nitko ne ulaže u hladnjače, a ogromna količina urada im ili propada ili ga rasprodaju za bagatelu.

i takvih primjera ima toliko da bi se mogla napisati knjiga, ali dok se dijele povlastice po političkom protežiranju, nikakva pamet kod nas neće biti na cijeni.