Gospodin Linić potvrđuje činjenicu da su političari i zastupnici nezainteresirani, a s time i neupoznati sa standardom hrvatskog radništva. Radnici su u poziciji da mađioničarskom vještinom pokrivaju životne potrebe od plaće do plaće, a priče o kupnji dionica, te nakon toga iznalaženje sredstava za ulaganje u društvo kojeg su vlasnici, hrvatske su bajke.
Autor članka bi komentare navoda o spominjanim društvima trebao tražiti od sindikata koji u tim društvima djeluju, a to URS i gospodin Kunst sigurno nisu.