Opet novinari “Poslovnog dnevnika” pokazuju kardinalno neznanje i nerazumijevanje situacije.

Ne financiraju banke državu (ovu lijepu našu) nego obični ljudi. Naime, banke u Hrvatskoj žive najviše od financiranja stnovništva, a najveća stavka u njihovoj dobiti su kamate na minuse na tekućim računima. Dalje, banke su nakupovale puno državnih obveznica.

Autorici bi trebalo biti poznato da je svake godine suma svih odobrenih kredita građanstvu oko 120 milijardi kuna a gopodarstvu tek oko 100 (ili niže). Dakle, na bave se banke u Hrvatskoj investment bankingom ili financiranjem gospodarstva nego “guljenjem” običnog naroda.

Dakle, građani Hrvatske financiraju svoju državu preko banaka u stranom vlasništvu

“novinare ne komentiram” ali toćna strućna korektna informacija je izuzetno bitan element u društvu opće apatije na koji isti i te kako utiću i daju u svim aspektima i te kakav nažalost negativan doprinos naravno izuzetci postoje sam što ih kod nas po mom skromnom mišljenju ima jako malo
sve drugo je toćno i na tragu sagledavanja bitnih stvari iz tako bitne materije jer bez svjesti o bitnom i središtu problema i njegovim ućincima su (uz našu “brzinu-kadrovsku križaljku”) pogubni
kojoj izuzetno odgovara takva naša poslovićno “velika” brzina promišljanja i reakcije

… u fondove uplaćuju velika sredstva i da vlasnici tog novca nemaju praktički nikakve kontrole niti prava utjecati na ulagačku politiku fonda.

U izmjeni zakona prava stvar bi se napravila ako bi se omogućilo da članovi fondova postanu suvlasnici društava za upravljanje. Tada bi se svi efekti upravljanja rasporedili među članovima i bankama kao suvlasnicima društva za upravljanje koje bi postale prave povjereničke institucije kojima ne bi upravljale samo banke nego i članovi fonda.

Nije mi jasno kako bih ja kao suvlasnik sudjelovao u upravljanju fonda. Mogu zamisliti (i sviđa mi se) da kao suvlasnik sudjelujem u dobiti društva za upravljanje (makar bi se taj dio mogao izvesti i sa smanjivanjem naknada), ali ne mogu zamisliti kako bih ja (odnosno gomila nas koji uplaćujemo) to utjecao na ulagačku politiku fonda. Što bi glasali za svaki kupovni ili prodajni nalog? Svi mi bi odlučivali koliko posto imovine u obveznice, a koliko u dionice? Prepucavali bi se s fond managerom koja je dionica bolje ulaganje? Ima neko neku suvisliju viziju?