kontradikcija već u samom naslovu, spominje se nekakvo znanje rukovoditelja, a onda negdje u tekstu odjednom se spominje menadžment.

hrvatske tvrtke ne mogu imati organizaciju proizvodnje kad mahom uopće nemaju menadžment proizvodnje, a svoditi problem na razinu rukovoditelja je otprilike kao da se za lošu organizaciju vojske optuže desetnici.

uprave hrvatskih tvrtki su uglavnom po shemi menažment prodaje, financija, nekad čak još i marketinga kao paralelan prodaji, a proizvodnja uopće nema svog predstavnika.

na stranu činjenica da većina onih koji imaju zvučne titule menadžera financija ili marketinga rade posao mnogo niže razine od prvospomenutih rukovoditelja proizvodnje. financijaši i marketingaši su uglavnom na razini pomoćnog referenta, ne prate niti organiziriaju niti elementarne parametre svojih funkcija, ali uredno imaju ogromne povlastice i bonuse.

nikad neće ni biti bolje, jer se svi poslovni procesi moraju usklađivati, ako jedan poslovni proces uopće nema menadžmenta, svi drugi procesi su prodavanje magle – ako nema menadžera proizvodnje koji će dati ostvariv i efektivan plan, prodaja je u beznadnoj poziciji, a ako nemaju dobro kontroliran budžet održavanja koji osigurava funkciiju, financije su lutrija, također i osigurava kvalitetu a bez koje marketing nema nikakvog smisla.

može se reći da je kaotična organizacija hrvatskih tvrtki, koja ima veze i s ekstremno negativnim utjecajem zagrebačkog ekonomskog fakulteta dovela do potpunog zanemarivanja poslovnih procesa u tvrtkama i jedino što je uređeno jesu povlastice kvazi-menadžera, koju su često to veće što su manje njihove konkretne odgvornosti, potpuno naopako čak i od zdravog razuma.

končar se baš nema mnogo čime tu pohvaliti, jer koncepti kojima se oni hvale stari su već i 15-20 godina, iskustva koja su donijeli već su stvorila snažnu evoluciju i jedni način da se time efektivno bave jest da stalno prate nova dostignuća.

zaboravio je napomenuti da je problem i kada je na čelu proizvodne tvrtke netko tko je završio “tečaj ekonomije”…..