U samo tri dana ( 10-12.02.2014.) na ovom portalu osvanula su tri teksta o Petrokemija d.d. Kutina. Počinju sa tekstom o; „ozbiljnim problemom poremećaja u poslovanju“, nastavljaju sa „ svjesnosti potencijalnih partnera potencijala društva“ i završavaju sa „ očekivanim poslovnim rezultatom kojim potencijalni partneri neće biti iznenađeni“. I što sada na sve ovo reći ? Posebno što reći, nakon vijesti o sadržaju iz neobvezujućih ponuda tri ponuđača, odabranih za drugi krug, a koje su nekako „procurile“ u javnost ? Sva tri teksta naslanjaju se ili direktno apostrofiraju izjave Predsjednika Uprave Društva. Predsjednika Uprave, koji bez i malo grižnje savjesti i poslovnog dostojanstva, bez obzira kad je u Društvu imenovan, govori o gubitku u 2013 godini od preko 43 milijuna eura kao nečemu normalnom i očekivanom, a to je gotovo 50% upisanog kapitala društva. Dapače izgleda da su potencijalni partneri „ sretni što su dobili potvrdu očekivanog stanja“, no to zamislite „ne utječe“ na njihovo mišljenje o potencijalima Društva. Tek toliko od Predsjednika Uprave koji će, samo u jednoj godini, potpisati gubitak koji predstavlja trećinu ukupnog gubitka Društva za period 2003 – 2013 ( ukupno oko 117 milijuna eura ) i koji je brojčano najveći od svih do sada zabilježenih gubitaka. A gospodin Grčić na obraćanju direktorima državnih tvrtki i tvrtki u većinskom državnom vlasništvu, nešto ljutito i preteći reče; da „oni“ hoće uspješne a ne podobne!? Pa nisu valjda „Marica i Barica“ za sve ovo vrijeme imenovale Predsjednike Uprava društava kao i članove NO državnih poduzeća, pa tako i Petrokemije d.d. Kutina?! I što sada? Podaci“ iscurili“ iz neobvezujućih ponuda govore o „bezobrazno niskoj cijeni društva“ (oko 62 milijuna eura), što je za oko 27 % manje od sadašnje nominalne vrijednosti po upisanom kapitalu (oko 98 milijuna eura) i za gotovo 25 % manje od sadašnje tržišne cijene, prema kotirajućoj cijeni dionice (oko 82 milijuna eura). Nakon due diligence društva, koju tri potencijalna partnera vrše, za očekivati je, još i to značajno nižu cijenu, uzimajući u obzir gubitak iz 2013. I visoka dugoročna, a posebno kratkoročna financijska opterećenja društva i naravno opći dojam da se država želi Petrokemije d.d. Kutina riješiti “bud zašto“. Kao što neki najavljuju, možda u ovoj obično se kaže konstalaciji snaga, a ja prevodim konstalaciji slabosti, budemo „sretni“ da ovo „zlo“ ,kakvim ga se već dugi niz godina želi prikazati i prikazuje, napose i sustavno čini, netko „kupi“ za 1 kunu, a da država zadrži kontrolni paket.! A tko zna, kako je počelo možda budemo morali nekome i platiti do to „kupi“. Nakon ovog nemam pojma tko sam i što ja uopće radim u ovoj prići. Ne znam, dali sam intelektualac koji nije samo „čitao“ već i „hodao“ Petrokemiju, dali sam ili nisam građanin Kutine, živim li ovu svoju državu ili sam „od nekud pao“ i jesam li ja uopće u „pravom filmu“? Čupao bih kosu, ali je nemam, zapalio bih diplomu, ali ju trenutno ne mogu pronaći (konačno davno je to bilo). Iako kršten, ali priznajem slab vjernik, molim boga i nadam se da će neke prosvijetliti, da netko pametan poništi ovaj natječaj i ovu farsu (odnosno da potencijalni „strateški partneri“, u mom slobodnom prijevodu „beskompromisni trgovci“ odustanu od kupovine), rastera ove poškodne i nekompetentne. A ako je vjerovati potencijalu društva, bez obzira što i tko govorio, mislim i znam da on postoji i da nije zanemariv, pa ako dokapitalizacija domaćim kapitalom nije moguća, a ja mislim da je moguća i stečaj je za ljude, a ovdje je to prije svega ozbiljna predstečajna nagodba, a u krajnjem slučaju stečaj sa preustrojem.