Tomica daj nam reci tko te to pritišće da ga razvalimo na forumu ? .)
I nek si si razvalio Šerbedžiju jer mu ovo sa Banditićem nije trebalo. Jedan od gorih poteza u karijeri. Da je siritinja razumjeli bi ga ali ovako ne. To je neka Ljuštinina tajna veza ili je sve dolare i funte zapio.

DA mislim da je sad službeno…Ti si maka..jako…skroz…
Ima lijepih prostora sa divnim pogledom…tamo bi dobro pazili na tebe…sve u bijelom…internet…3 obroka…divota.

Mali ili micro izvoznik u Hrvatskoj!!!
Pa može to biti i gore. Recimo, imaš trgovačko društvo, ured u stanu, prizvodnja u Tajvanu, klijenti u SAD, Irskoj, Južnoj Koreji, itd.
E sad malo o procesu. Klijent iz SAD poruči 20 proizvoda i plati unaprijed…Tajvan to proizvede i sad si u dilemi…mogu oni i testirati, zapakirati i poslati u SAD, ali gle, oni nemaju te izvozne i uvozne dispozicije, samo pošalju i klijent u SAD to dobije idući dan…a mogu ti Tajvanci poslati u HR, pa sam testiraš i pošalješ u SAD.
Dva do pet dana od Tajvana do HR, a onda još toliko u HR da se obradi uvozna dispozicija, plati PDV, troškovi carinskog skladištenja, manipulativni troškovi…pa to onda dobiješ, testiraš i spremiš za izvoz u jednom danu…pa onda ide izvozna dispozicija, pa ako si sretan, idući dan pošiljka napusti HR…ako nisi baš iz ZG, onda pošiljka putuje jedan dan do ZG, jedan dan da se obradi izvozna dispozicija i onda dodje u SAD za dan ili dva…ili se desi da je pošiljka provela dva dana u HR, sledeće jutro došla u Irsku i gle čuda, nakon samo dva sata došla od carine do klijenta

Može biti i mnogo gore od toga. Npr. odlučiš da Tajvan direktno pošalje u SAD, pa ti dodje poreska inspekcija. Onda ti uzmu sve papire i krenu u kontrolu…nakon gotovo dva mjeseca obrade, zaključe da ti nisi priložio izvozne deklaracije iz Tajvana ili uvozne deklaracije iz SAD, pa se ne može zaključiti da su proizvodi doista isporučeni tamo, tj. trebao si dodati PDV. Vjerojatno misle da je onaj klijent iz SAD idiot, pa je par puta unaprijed plaćao za robu, koja nikad nije bila isporučena…srećom, prihvataju pisanu izjavu od klijenta da je primio robu (klijent naravno pristaje da napravi izjavu, iako je malo zbunjen. Vjerojatno je skužio da ga naši poreski organi drže za idiota).

Da ne pričam o komplikacijama vezanim za ime tvrtke u HR (npr. ako ne otvaraš podružnicu strane tvrtke, zaboravi na interesantna imena. Tj. da si Larry i Sergey i da si odlučio da počneš osvajati svijet iz HR, zaboravi ime Google) Pa tek komplikacijama ako tvrtku preseliš iz jedne županije u drugu. Trebaju prvo da te odjave iz tvoje stare županije, tj. kupiš gomilu formulara, koje popuniš pa staneš u red, pa te odjave, pa onda ideš u novu županiju, pa istu gomilu formulara pa te prijave. A ako si pomislio da u 21. stoljeću možeš otići da se prijaviš u novoj županiji, bez da si se prvo odjavio, tj. bez svih tih formulara…onda te vrlo brzo uvjere da si idiot. Jeste da je to sve u bazi podataka HZZO, ali ako se nisi odjavio, nema prijave, a odjaviti se možeš samo u staroj županiji.

A ti se onda malo zamisliš…svaki tvoj proizvod pravi 300-1000 USD profita…pa svaki mjesec prodam barem 20 kom…zaposlenih dvoje, troškovi minimalni…dakle godišnje bude i 100000 USD profita…što oni urade sa mojih 20000 USD koje platim kao porez na dobit? Pa sad zamisli onih tvojih milion Hrvata…ne pretjeruj…samo 50000 takvih Hrvata bi dalo 1 mlrd USD kao porez na dobit…a moguće je…i vrlo izvodljivo…a u nekoj boljoj društvenoj klimi, moglo bi se sve to i proizvoditi u HR, umjesto u Tajvanu.

A možda su oni u pravu…idiot. Tvrtka u Irskoj ili Delaware-u, zvuči sve bolje…HRVATSKA NAS VJEROJATNO NE TREBA.

“knjige koje, izgleda, nisu dovoljno dobre da uspiju ni na hrvatskom tržištu”

da, svašta, a baš je tržište i to pogotovo hrvatsko poznato kao kriterij kvalitete, svaka čast. hrvatsko intelektualno tržište je plac na kojem retardi pišu za retarde. ja se baš i ne bih hvalio svojim uspjesima na hrvatskom tržištu.

Pisci, glumci, muzičari su samo dio različitih interesnih skupina koji žive na račun poreznih obveznika. Oni su samo najeksponiraniji. Gdje su tu razne udruge tipa GONG, Transparency International, HAZU, HDLU pa onda komore, inženjera, arhitekata, pravnika, liječnika, obrtnika pa zatim HGK, muzeji, kazališta, koncertne dvorane…. Mogli bi u nedogled.

Ako smo se odlučili za kapitalizam, onda skoro sve treba prepustiti tržištu. Opravdavam da u javnom sektoru ostanu zdravstvo , školstvo, vrtići, socijalna skrb.

Nekako imam najviše pik na “umjetnike” koji su trošak na više načina: država im plaća doprinose, ne plaćaju poreze, financiraju se snimanja filmova i kazališne predstave, održavaju se dvorane i kazališta da imaju gdje nastupati, kupuju im se stanovi.

istovremeno, Hrvati uglavnom gledaju sapunice i američke filmove, slušaju narodnjake iz “regiona” i ne vidim razloge zašto kao porezni obveznici moraju plaćati “umjetnike”.

Hrvati su s druge strane nadareni za sport i treba ulagati u razvoj amaterskog sporta da se širi sportska baza, a onda jako oporezovati njihove transfere i plaće kada uspiju. Treba ulagati tamo gdje ima šanse da izvozimo, a izvoz sportaša bi mogla biti profitabilna djelatnost.