Osim što vam te poslove, draga Branko, rade potplaćeni radnici s minimalcem te studenti koji za isti osim što, dakle, primaju najmizerniju moguću plaću za fizički rad zvan čišćenje – isti obavljaju u neprekidnoj žurbi, s jednom četkom kojom čiste cijelu dvoranu te sve ostalo po potrebi, u jednoj te istoj uniformi bez ikakve kute, a kamoli s kolicima, nebrojenim sredstvima za čišćenje i – najvažnije – bez vremenske mogućnosti da posao obavljaju citirajuće filmske uspješnice.
Naravno da nećete kroz svoj marketing pokazati istinto stanje stvari i način rada u vašim kinima – to se ionako već odavno ne radi. No, lagodnost kojom ovdje prikazana “čistačica” (a inače, da ironija bude veća, bivša djelatnica multipleksa koja eto, igrom slučaja, i glumi u ovoj travestiji od reklame) sređuje “rasturenu” dvoranu lažna je i do krajnjih granica uvredljiva – ne samo za djelatnike koje te poslove obavljaju u često nehumanim uvjetima – već i za svakog posjetitelja koji je imao prilike vidjeti kako to, u 15 minuta između subotnjih projekcija, zapravo izgleda.
Svaka čast tehničkoj superiornosti – Cinestar jest jak brand i konkretno, multipleks u Branimir Centru je jedno od boljih kina koje se može vidjeti u cijeloj Europi – ali bazirati marketing na prostoj neistini, koliko god to kapitalističko društvo današnjice zahtijevalo, ipak ima svoje granice. Ova reklama je istu ne samo prešla, već pošteno i zašla u teritorij lažnog predstavljanja koje je, u većini civlizirane Europe, i utuživo.

Zato, Branka, smanji doživljaj. Vaša prava snaga nije zato što vaši djelatnici obožavaju film – većina njih ni ne ide u kino, a ima i onih koji ne znaju ni tko je Spielberg. Doslovno.
Vaša snaga je u preskupim kokicama i Coli te najnižim mogućnim plaćama.
Za sve ostalo, tu je loš marketing.