promašenih investicija koliko ti srce hoće..

članak je vrlo informativan, ali neke teme bi bile zanimljive za naglasiti, a osnovna je da mi urbanizma de-fakto nemamo.

ono što se spominje, organizacija i kvaliteta življenja predmet je urbanističkog planiranja, a mi umjesto toga imamo tzv. točkastu urbanizaciju, što je eufemizam za nepostojanje urbanizma.

“točka” obuhvaća samo građevnu česticu i njenu neposrednu okolicu, ostali elementi se samu generički napominju. drugim riječima “stihija” je izravan rezultat postojećeg pravnog sustava, a sustav je itekako planski, jer se njime omogućava krčmljenje komada po komada zemlje i mutne radnje na svakom koraku.

investitori tu uopće nisu krivi, oni se i trebaju brinuti samo za svoju česticu, a za ukupnu sliku bi se trebala brinuti mjesna i državna uprava, a oni to sustavom izbjegavaju.

šlag na tortu su arhitekti zgrada koji se guraju u urbaniste i mnogi sami sebe proglašavaju stručnjacima za sve, pa su istisnuli onu šačicu pravih urbanista, koja je sve manja.

i u državnom savjetu za prostorno uređenje su se ugurali neznalice urbanizma a vrh ledenog brijega je “rodijak” jerko rošin, čija nakazna nasilja u prostoru sve više nagrđuju ionako krajnje devastirani jug.