Iako hrvatski proizvođači autodijelova kažu da se u suradnji s Fiatom nije ništa promijenilo, da su poslovi odgođeni, ipak svi sa strepnjom očekuju vijesti
Mi smo dovoljno mali da ne budemo veliki, a opet smo dovoljno veliki da ne budemo mali rečenica je iz Smogovaca koja se lani mogla čuti među hrvatskim proizvođačima autodijelova. Još krajem 2008. godine vodeći ljudi Hrvatske gospodarske komore i automobilskoga klastera tvrdili su da je svjetska kriza nešto što se nas dotiče samo periferno jer da smo premali u toj branši.
No samo mjesec-dva poslije došlo je otriježnjene. Proizvodnja automobilskih dijelova u Hrvatskoj je smanjena za gotovo 60 posto, što naravno znači da je nekim proizvođačima smanjena 10 posto, a nekima vjerojatno i 90 posto. Da je svijet globalno selo, priča je koja egzistira godinama. No da je uistinu tako, možda je i najbolje do sada pokazala kriza.
U ovoj priči mi nešto nije jasno. Da je pala prodaja novih automobila, to svi znamo. Ali, da li je pao broj registriranih vozila. Vjerujem da nije, a ako i je nije puno. To znači da su se kupci umjesto kupnje novog vozila odlučili nastaviti koristiti staro. Starije vozilo znači više kvarova za čije otklanjanje je potrebno više rezervnih dijelova. Prema ovoj logici, potrošnja (i potražnja) rezervnih dijelova trebala bi porasti.
U čemu je onda problem? Jesu li trgovci i proizvođači nakrcali skladišta, a zalihe ne žele obnavljati zbog neizvjesne situacije? Da li nas naši proizvođači samo “muljaju” nastojeći u ovoj situaciji izvući što više od države (kroz smanjenje poreza, poticaje, smanjenje troškova zaposlenih itd.)? ili se ipak radi o nesposobnosti managementa koje sve svoje prošle grijehe želi opravdati trenutnom krizom i koje nije sposobno funkcionirati na slobodnom tržištu već se okreće isključivo lohn poslovima s proizvođačima automobila?
Mišljenja?