Kvalitetan i potreban članak!

Ali u njemu se spominje samo utjecaj odluke Ustavnog suda na “bolničku mrežu”, a odluka ima dalekosežne i nepredvidive posljedice za cijelu “mrežu javne zdravstvene službe” i funkcioniranje cijelog zdravstvenog sustava RH. Sam Ustavni sud na to upozorava na kraju svoje odluke!

Uzmimo za primjer koje implikacije će ukidanje tog članka imati na osnivanje ljekarni.

Ustavni sud je ukinuo odredbu Zakona o zdravstvenoj zaštiti (čl. 37. st. 2.) koja glasi: “Mrežu javne zdravstvene službe uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te nadležnih komora donosi ministar.” Ukinuo ju je zato što su iz odlučivanja o “mreži javne zdravstvene službe” bili isključeni građani (odnosno njihovi predstavnici), a nisu smjeli biti isključeni. Riječima Ustavnog suda: “(…)jedino je ustavnopravno prihvatljivo da se jedinicama područne (regionalne) samouprave omogući aktivno sudjelovanje kod donošenja i izmjena mreže javne zdravstvene službe jer se samo na taj način osigurava da se na najoptimalniji (sic!) način omogući ispunjenje obveze jedinica područne (regionalne) samouprave iz članka 129a. stavka 2. Ustava (…)”

Istovjetnu odredbu ovoj koju je Ustavni sud ukinuo imamo i u Zakonu o ljekarništvu (čl. 9. st. 3) koja glasi: “Ljekarna i depo osnivaju se za određeno područje u skladu s uvjetima koje po prethodno pribavljenom mišljenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Komore propisuje pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo.“ Vidimo da se i kod osnivanja ljekarni (koje su dio mreže javne zdravstvene službe) ne pita za mišljenje građane (niti njihove predstavnike). A Ustavni sud u svojoj odluci jasno kaže: „(…) kako su jedinice područne (regionalne) samouprave najbliže građanima na svom području, one imaju i pravo suodlučivanja kod osnivanja i ukidanja, odnosno spajanja zdravstvenih ustanova na svom području.“

Mi bi s jedne strane htjeli imati demokratsko društvo, a s druge strane ne bi htjeli saslušati mišljenje građana o onome u što su građani najbolje upućeni, a to su njihove potrebe. Zato što je odluka o mreži i rasporedu ljekarni u Zagrebu bila toliko udaljena od stvarnih potreba građana (odlučivalo se prema apstraktnom i formalnom kriteriju broja osiguranika po gradskoj četvrti) dogodila nam se situacija da su se osnivači ljekarni pozicionirali prema atraktivnosti lokacija, a ne prema stvarnim potrebama stanovništva, što se kod osnivanja ljekarni kao dijelu mreže javne zdravstvene službe nije smjelo dopustiti. Da se pitalo građane i vodilo računa o njihovim potrebama takva situacija se mogla izbjeći, ili barem ublažiti.

Drago mi je da je Ustavni sud prepoznao i odlučio ispraviti tu nepravdu i time poboljšati dostupnost zdravstvene zaštite za sve građane.

Još jednom pohvale na članku koji se tiče dobrobiti svih nas.

iz jedne protuustavne odredbe u drugu.