Ovo samočestitavanje Poslovnog dnevnika sve više iritira.

Naravno da je suradnja – ako se to tako može nazvati – s New York Timesom dobra ideja.

Ali za Hrvatsku postoje mnogo zanimljivije publikacije. Najvažnija je svakako Izvješće o napretku Hrvatske
Komisije EU koje uvijek sadrži niz važnijih analiza, kritika, upozorenja, činjenica itd..

Problem je u tome da – kako je svojevremeno upozorio Wall Street Journal (također amerićki dnevnik ali “čisto” poslovno-ekonomskog profila) u tekstu o Ivi Sanaderu kao “spin doktoru” – da Izvješće o napretku Komisije EU u Hrvatskoj nitko ne čita, čak niti u prijevodu.

Najbolji primjer je što posljednje Izvješće navodi o topničkim dnevnicima: velika većina tražene vojne dokumentacije nje isporučena Haagu. U službenom prijevodu MVPEI-a to je pogrešno prevedeno kao “većina”, a ne “velika većina”, očito namjerno da bi se tako pokušala ublažili kritika. Velika većina vojne dokumentacije naravno ne može nestati i to obješnjava insistiranje Haga na objašnjenju što je zapravo s time, kao i komentare srpskog predsjednika Borisa Tadića.

Izvješća o napretku su inače pravo blago analitike naših ekonomskih problema pa predlažem da baram Poslovni dnevnik o tome povede računa.

Hrvatska se nada postati članicom EU, ne novom državom SAD!!!!

Također, predlažem da se detaljno pozabavite posljednjim izvješćem Misije MMF-a i da ga usporedite s onim iz prethodne godine. Oba se mogu naći na http://www.mmf.hr na hrvatskom pa bi njihova komparacija mogla nekome u Poslovnom dnevniku poslužiti kao dobra inspiracija za vrlo zanimljiv tekst.

Uvjeren sam da bi se s navedenim prijedlozima složilo i uredništvo New York Timesa.