Dakle, „ ciklus rasta i propasti može se odvijati i bez inflacije“!!!! Gledajući u nebo inflacije, centralni bankari( a posebno nagrađeni Rohatinski) pali su u provaliju „nekontroliranog i neopravdanog rasta nekretnina“ kao i u provaliju „krize nabave i uvjeta razmjene“.
Time je sve rečeno! A rečeno je i to da nisu vjerodostojni oponenti oni koji se zalažu za „ fleksibilno ciljanu inflaciju“( prof. Zdunić) kao ni oni koji se zalažu za povratak „zlatnog standarda!

Malo sam se razočarao što je autor članka profesor na Harvardu. Meni članak djeluje kao seminarski rad nekog brucoša. Osnovna kritika razmišljanja o ciljanoj inflaciji je porijeklo novca u opticaju. Ako je porijeklo novca kredit, a je, tada krajnje neinteligentno govoriti o održivosti tog načina rada ponude novca. Razlog tome je što vrijednost novcu pada sa inflacijom, a kupovna moć se mora nadoknaditi ili povećanjem opticaja novca ili uzimanjem novih kredita. Kako povećanje opticaja novca kod niske inflacije nije slučaj i nemoguće je održati iz godine u godinu, ostaje samo uzimanje kredita. Međutim, dug koji se stvara zbog povećanja kvantitativne količine novca kreditima teži da raste zbrojem stope inflacije i kamate. Što u prijevodu znači da dug raste realno za iznos kamata (tj. za zadržani profit banaka). Kako je kamatni zakon eksponecijalan, to znači da će dug premašiti početnu realnu količinu novca, a sa vremenom i sve stvoreno u realnom gospodarstvu. To se zove ekonomsko (dužničko) ropstvo privatnom kreditnom novcu. O tome sam prije dvije godine napisao članak: https://sites.google.com/site/financijskisustav/inflacija-bez-primarne-emisije. Dakle, matematičkom analizom se može pokazati da je teorija kamatnjaka i ciljane inflacije čista prijevara na akademskom nivou. Što znači da će se ovaj sustav urušiti jer je finacijski i socijalno neodrživ. Posjetite http://patriotpokret.com.hr/ pridružite se pokretu za ukidanje dužničkog ropstva.