Tko bi ovo uspio riješiti, a da svi budu zadovoljni bio bi “nemam riječi”. Zamislite brodogradilišta (škverove) u Njemačkoj, probajte si predočiti strojeve u tim škverovima, organizaciju od vrha do dna, broj zaposlenih, razvoj , cijenu kapitala u tim škverovima i sada se jedan takav škver prodaje za jedan Euro. Zainteresirani Kuvajčani koji grade super luksuzne jahte ( koji više liče na brodove samo po gabaritima ). Ostaju oni škverovi kojima će država dati narudže za vojni program, jedan škver mijenja program proizvodnje ( elektrne na vjetar ).
E, sada malo naše stvarnosti. Pritisak od EK, zaposlenih u brodogradnji koliko hoćeš, kriza u brodogradnji (možda i bolje jer kada bi svi radili punom parom, koliko bi država miljuna Eura trebala platiti brodogradilištima u onih 10% od vrijednosti broda), bakovne garancije bankama koje lako dođu državi na naplatu. Ma da se država odrekne svih svojih potraživanja, podmiri garancije, samo da brodogradilišta (ili nešto drugo) mogu živjeti od svoga rada i pameti bez subvencija. Tko su interesenti za naša brodogradilišta? Da li su sposobni pokrenuti (financirati) proizvodnju, modernizirati tehnologiju, izfinancirati viak radne snage …..? A za godinu ili dvije opet će radnici po plaće, garancije kod Vlade. (kao kod željezara u Sisku i Splitu).
Kako sada potencijalnom kupcu robu napraviti zanimljivom da je kupi. Vjerujem da je najbolja varijanta uzdaj se use i u svoje kljuse. Ili pomogni si sam. pa će ti i Bog pomoći.