VL.Nino Raspudić:“papa je pokazao tipičnu neupućenost stranaca.

Ispravno je rekao da je Sarajevo “grad koji je mnogo propatio u krvavim sukobima u prošlome stoljeću”, ali otkud mu to da je “ponovno postao mjesto dijaloga i mirnoga suživota”, i to samo dan nakon što se raspala vlast u Federaciji BiH.

Grad je nakon rata izgubio golemu većinu nebošnjačkog stanovništva i danas je jedna od etnički i vjerski najhomogenijih europskih metropola.

Floskula je reći za Sarajevo da je “europski Jeruzalem”.

Jeruzalem je, za razliku od današnjeg Sarajeva, multietnički grad, u kojem Židovi čine većinu, ali u njemu živi i 35% Palestinaca, dok su nebošnjaci u Sarajevu svedeni na nekoliko postotaka.

Stvarnost BiH i Sarajeva je puno mračnija nego što bi se to iz govora moglo zaključiti, no utoliko veću težinu imaju papine riječi izgovorene u propovijedi o miru:

“No, ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo o nama!
Pali bismo tada u prazni moralizam!
Mir je dar Božji, ne u kakvom magijskom smislu, nego upravo u ovomu:
On – Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učiniti nas istinskim oruđem svojega mira”.

Zaključak je, bez cinizma, da Bosni i Hercegovini izgleda još samo dragi Bog može pomoći. “