Šteta da ovaj institut ne pokazuje više ambicija za neka ključna pitanja od presudnog značaja za sudbinu države.

Na primjer, ova vika oko nelikvidnosti. Ima li tu možda i nešto insolventnosti? Koja su poduzeća, firme, kompanije itd. su zapravo insolventne? Multilateralna kompenzacija insolventnim subjektima neće pomoći.

Dalje, odobravati kredite za likvidnost insolventnim kompanijama – i to godinama poput, na primjer, brodogradilištima – nije ništa drugo nego bacanje novca poreznih obveznika u vjetar.

Dalje, što je s javnim dugom (prava veličina)? Da li su obveze po garancijama brodogradnji (navodno 3,3 % BDP-a) uljučene? Što je sa svim -ponavljam svim – neuplaćenim doprinosima na plaće? Očito je da i njih treba uključiti u javni dug, zar ne?

A parabudžetske institucije poput HBOR-a?

Institut gđe Ott bi treba pripaziti da netko ne postavi pitanje što taj institut zapravo radi – i uz koju cijenu.