“Preveliki javni sekor i nekonkurentno gospodarstvo”.

Analiza gospođe Ott je odlična ali sadrži jedan krupan nedostatak: precijenjen tečaj kune koji je, po nalazu zadnje misije MMF-a – “blago precijenjen” (vdi http://www.mmf.hr).

U Hrvatskoj kao da ne postoji realni efektivni tečaj kao ekonomska kategorija. A to je najčešće spominjani defekt kod “perifernih” zamalja EU – Grčke, Španjolske, Portugala i Italije. Naime realni efektivni tečaj se izračunava izračunevenjem relativnih troškova proizvodnje (u kojoj su najveća i najznačajnija komponenta troškovi rada) u odnosu na najznačajnije trgovinske partnere.

Inozemni poslovni časopisi puni su grafikona koji to plastično prikazuju. Njemački relativi troškovi proizvodnje odnosno rada su kudikamo niži od onih u Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj i Italiji (u pojedinim granama i do 100% – da, nije greška, 100%).

Ne čudi toga da Njemačka ima toliki rast baziran na izvozu i da je i dalje motor euurozone, unatoč svim kritikama.

Rast u Hrvatskoj baziran na uvozu, trgovini i domaćoj potrošnji nije vrijedno komentirati, rast se može bazirati samo na (budućem) izvozu. A to je bez utvrđivanja realnog efektivnog tečaja kune iluzija.