Najveći problem bolnica je – VIŠAK ZAPOSLENIH…./ normative rada – nemoguće je odrediti /

U jednoj bolničkoj ljekarni jedne bolnice – nemaju što raditi. Luftaju se 8 sati. Stvorena je cijela
hijearhija . Voditelj, zamjeni, tehničar za jednog farmaceuta..pa za drugog… Jedni s drugima- ne jedu.
Magistri žele da ih se poštuje, pa ne jedu zajedno s tehničarima…
Pripravnike tretiraju ko portčkala, i traže da ih dvore ko sluge..Idu im po povu, po ovo, po ono….
Uz sav taj neopisiv NERAD, dobivaju po 8 tisuća kuna plaću.
Da bi stvar bila još gora- podnijeli su zahtjev za još jednim radnim mjestom…što je , APSURDNO.

U bolnicama nema nikakve kontrole. Nitko ne mjeri vrijeme provedeno na radu..velik dio radnika- ne radi ništa.
Prolazi vrijeme- a nitko ništa ne poduzima……. a novac iz Proračuna curi prema takvim korisnicima.

Hrana koja se priprema u bolnicama je katastrofalno LOŠA I JEDNOSTAVNA. Pripremila bi ju malo starija djeca.
Namazi ujutro- kuhana piletina popodne i sir i neka juha navečer….
Cijeli pogon priprema tih par sitnica za jelo… Imaju uređaje za pranje posuđa… ostatak dana- ne znaju što bi radili…

Čistoća je bolna točka svake bolnice.NIkad nije dovoljno čisto.U pravilu vrijedi koleracija – što je bolnica
starija- to je zapuštenija..no, ima i svijetlih primjera starih , ali urednih bolnica…

OPćenito, najveća stavka su plaće tj.plaće za prevelik broj zaposlenih.