Pokazuje se samo da Hrvatska nema dobre poznavaoce Međunarodnog trgovačkog prava te i ugovori koji su sklopljeni nisu ugovoreni sa svim potrebnim klauzulama koje štite Hrvatsku od manipulacije stranog partnera. Nejasnoća ili dvosmislenost sadržaja pojedine pozicije ugovora u slučaju nepoštivanja ugovorenog dovode upravo do ovakove situacije, kada Hrvatska na kraju plaća ‘nastalu štetu’ a da druga ugovorna strana nije ispunila ugovorene obveze. ‘Sporazumno riješavanje spora’ ukoliko nije jasno definirao dozvoljava upravo stanje u kojem se našao ovaj ugovor. Ako nastaje šteta za Hrvatsku tada onaj koji ga je sačinio i potpisao treba snositi posljedice.