U 4,7 miliona stanovnika nordijske “države blagostanja”, koji su već dvaput referendumom odbili ulazhak u EU, živi 54.810 dolarskih milijunaša, a javnost raspravlja o svrsishodnosti mirovinskog fonda u kojem je više od dva bilijuna norveških kruna (363 milijarde dolara) koji je najveći u Evropi, te poslije japanskog drugi po veličini na svijetu.

Na svakih 86 norveških građana stoji biznismen čija imovina, bez kuće ili stana, dostiže milijun dolara, ali je malo tajkuna i još manje sirotinje. Nominalni BNP po stanovniku prema podacima MMF-a, iznosi 72.306 dolara, a kad se i računa kupovna moć – prosječni prihodi per capita su 43.574 dolara. Više je samo u Luksemburgu i Sjedinjenim Arapskim Emiratima te Irskoj.
Za najbogatijeg norvežanina slovi Džon Fredriksen, vlasnik flote naftnih tankera “Frontline”, koji je sa sedam milijardi dolara drži 104. mesto Forbsove liste najbogatijih ljudi svijeta, ali je zbog poreza uzeo ciparsko državljanstvo. Zaposlenici prosječno – neovisno o kvalifikacijama mjesečnih su primanja između 20 i 23 tisuće kruna (3.900 dolara); otpilike isto toliko uzima i država. Vlada u Oslu, naime, vrši preraspodjelu dohotka – uz progresivan porez na prihod i imovinu te opću stopu PDV-a od 25%, hrana je opterećena sa 14,5% a cijene u kulturi i prometu sa 7%. Brojne prireze i davanja imaju “manje važne” potrebe – osobna vozila, kozmetika, luxury – cigarete ili alkohol, pivo tako stoji oko 9 US dolara.

Vlada Norveške je u vlasništvu 50% gospodarstva, uključujući i sektor energetike, a nacionalni proizvod od 350 milijardi dolara i veliki priljev u budžet omogućava servisiranje “vlastitim novcem” sviju javnih službu, zdravstva i školstva te posebno – mirovinskog osiguranja. To je Norveškoj donijelo 1. mjesto u svijetu po indeksu kvalitete življenja, u izračun kojeg su uvrštavaju različiti pokazatelji društvenog i ekološkog standarda. Cijene su za 12 meseci spustile se za 0,3%, a stopa nezaposlenosti iznosi 1,8% radne snage.

Uspjeh koncepta “države blagostanja” počeo je šezdesetih godina prošlog stoljeća pronalaskom nafte i plina u Sjevernom moru. Norveška je postala treći izvoznik naftnih derivata, iza Arabije i Rusije, a prihodi su daleko nadmašili potrebe. Oko milijardu dolara tjedno počelo se slijevati u fisk, te kako bi ministri bili “pošteđeni iskušenja”, osnovan je (Petrolium) Naftni fond za isplatu mirovina. Kasnije je preimenovan u Mirovinski fond Global koji investira jedino u strane dionice i obveznice stoga što Vlada dozvoljava ulazak svega 4% “petro-dolara” u domaće gospodarstvo kako bi se zaštitili od “pregrijavanja” te inflacije.
S rastom cijena nafte norvežani očekuju krajem desetljeća da će vrijednost Fonda biti 410 milijardi dolara.

izvor: Blic

PS Smijem li ja kojiput načrčkati, objaviti kolumnu? unaprijed zahvaljujem