Direktori tvrtki u prosjeku zarađuju malo iznad 4.000 eura neto. Predsjednici sudova blizu 3.800 eura neto, a diplomirani inženjeri strojarstva oko 3.000 eura.
Nijemci cijene sve one koji rade u gospodarskim proizvodnim djelatnostima. Tako primjerice monter-strojobravar u prosjeku prima neto zaradu u iznosu od preko 2.200 eura. Danas se puno priča i odlasku liječnika iz Hratske, a u prosjeku bolnički liječnik u Njemačkoj zarađuje tek oko 2.400 eura, dok, primjerice, liječnik na psihijatriji zarađuje znatno više, više od 3.000 eura. Isto vrijedi i za bolničke specijaliste koji nedostaju i traženi su na tržištu rada.

Zanimljivo je da su u Njemačkoj jako dobro plaćeni i smetlari. Njihove plaće u prosjeku iznose preko 2.200 eura. Radi se o teškom i neugodnom poslu i on je zbog toga dobro plaćen. S druge strane, čistačice su jako slabo plaćene, u prosjeku oko 900 eura. Još manje od njih plaćene su frizerke, svega oko 600 eura, ali se očekuje da njihove prihode nadopunjuju napojnice.

Ono što također bode u oči je činjenica da su u Njemačkoj, za razliku od Hrvatske slično plaćeni bolnički liječnici i profesori u školama. Tako profesori matematike i kemije u gimnaziji imaju prosječne plaće u iznosu od oko 2.400 eura. Što se tiče oglašivačke industrije, primjerice stručnjaci za reklame skoro 3.000 eura. Bageristi i rukovatelji građevinskim strojevima imaju plaće oko 1.600 eura, a policajci oko 1.700 eura. Jednako kao policajci plaćeni su u prosjeku i konobari, ali konobari mogu računati na napojnice te time povećati svoje prihode. Medicinske sestre u prosjeku su slabije plaćene i od konobara i od policajaca, oko 1.400 eura u prosjeku, a prodavačice u trgovinama oko 1.200 eura.

S druge strane, životni troškovi u Njemačkoj u tamošnjim gradovi vrlo su često nekoliko puta viši nego u Hrvatskoj. Samo najam stana (rijetko tko si može priuštiti kredit za svoj stan, jer su cijene nekretnina izuzetno visoke, odnosno vlastita nekretnina uopće nije primarni životni cilj u Njemačkoj) primjerice u Munchenu kreće se od 500-600 eura na više, a sa režijama, putnim troškovima, hranom ta brojka penje se najmanje duplo više). Stoga, ako ste solo gastrabajter na baušteli, bez nekakvih specijalističkih kvalifikacije i ne želite dijeliti životni prostor i troškove sa sličnima sebi, morate se odreći bilo kakvog „društvenog života“ kako bi nešto zaradili i došli kući s ušteđevinom.

Uglavnom, svatko mora dobro razmisliti o tome što zapravo želi odlaskom iz Hrvatske postići u životu. Ukoliko se želi živjeti „punim plućama“, posebice kad su u pitanju iznadprosječno plaćena zanimanja u našoj zemlji, nije čudno da se i dalje se rijetko tko odlučuje otići vani.

S ispodprosječnom hrvatskom plaćom, Njemačka se primjerice uvijek čini boljom opcijom, ali prije nego se krene u novi životni izazov, dobro se mora izračunati i odlučiti, je li to baš uvijek tako, bez obzira što novinski naslovi nude „čuda od njemačke plaće“. Naime, osim nadobudnog naslova, treba u najmanju ruku pročitati cijeli tekst odnosno ono što se krije „između redaka“, jer vrišteći napisi poput onog današnjeg u jednoj hrvatskoj tiskovini, o velikoj plaći zidara u Njemačkoj, zapravo je teška zabluda.

Opet neprijateljska propaganda!