Čestitam gosp. Gavriloviću na uspješno vođenoj tvrtki, međutim ne mogu se oteti dojmu da su oni baš htjeli uvoziti ono što im treba a ne gnjaviti se s domaćom proizvodnjom. Naravno u Gavr. imaju odgovor na to, oni su pokušali: podijelili su izvrsne svinje seljacima, dali im hranu kojom ih trebaju hraniti a seljaci su ih pokušali prevariti, pa su ili zamijenili svinje (sa lošijom pasminom) ili su svinje hranili lošijom hranom (a bolju prodali). Čast izuzetcima. I to je to – Gavrilović je odustao od domaće proizvodnje uz dobar izgovor. Međutim kako onda objasniti to da u Gorskom Kotaru Talijani ostvaruju vrlo dobru suradnju (u proizvodnji namještaja) sa na desetke kooperanata uz iznimnu kontrolu kvalitete a to, eto, ne uspijeva jednom Gavriloviću iz HR na gotovo istom području. Moje mišljenje je da se nisu ni trudili. Minus za Gavrilović.

Kad se pogleda kakvi ljudi, po porijeklu i karakteru, okružuju Gavrilović, onda je to neusporedivo s Gorskim Kotarom i Likom. Tamo žive čestiti ljudi. Genetika je genetika, a da gosp. Gavrilović ne zna što je dodana vrijednost, sigurno je neistina.

@Ferengi
Da li vi želite reći da je lopovluk genetska kategorija i/ili da su Kordunci lopovi zato što žive tu gdje žive? Smiješno.
Prilika stvara lopova kažu mudri ljudi a nedostak kontrole proizvodnje u ratom pogođenom i osiromašenom području nije ništa drugo nego prilika. Jer je gosp. Gavrilović (kao i svaki izvrstan rukovodioc) trebao paziti i na psihologiju koja vlada ratom opustošenim područjima. Mnogi ljudi su ostali bez ičega a da nitko nije za to odgovarao. To izrazito povećava mogućnost da i oni osjete nedostatak odgovornosti prema tuđem.
Pošto držim gosp. Gavrilovića inteligentnim čovjekom mislim da je ovaj pokušaj proizvodnje u HR bilo samo fabriciranje razloga za uvoz. A to, po mojem moralnom sudu, nije lijepo.

organizacija primarne proizvodnje mesa dugoročan je posao koji puno ovisi o dobroj poljoprivrednoj politici i ugovorima koji će bar djelomično natjerati i seljake da se brinu o tržištu ( a drugim dijelom ih štititi).

gavrilović je jako sposoban, i ako se on u to ne upušta znači da je riječ o jako rizičnom poslu. pogledajmo samo probleme lure, od koje proizvođači ultimativno traže da otkupljuje sve mlijeko bez obzira na kvalitetu, a vlasti to prešutno odobravaju.

u primarnoj proizvodnji bilo koja buna, često i sasvim neargumentirana, može razbiti ekonomsku ravnotežu i otjerati i najbolje u stečaj, nažalost dobro znam tu situaciju-

@osi3
Vaše komentare izuzetno cijenim, niti ovaj nije iznimka.

Slažem se da je rizičnije organizirati svoju proizvodnju (poglavito u HR i to ponajviše kada je poljoprivreda odn. stočarstvo u pitanju) nego sklopiti ugovore za otkup.

Ono što me je zasmetalo nije to što Gavrilović uvozi nešto što bi mogao sam proizvoditi (to je njihova politika na koju imaju potpuno pravo) smeta me što Gavrilovićevo rukovodstvo koristi jedan propali posao kao ispriku za uvoz (nije navedeno u članku međutim to je izjava jednog njihovog rukovodioca) a krivica zbog koje je taj posao propao leži, dobrim dijelom, na njima. Pobornik sam iskrene komunikacije dakle da je Gavrilović iznio vaše gorenavedene argumente ja bi mu prvi dao za pravo. Ovako, njihova argumentacija mi djeluje licemjerno.

da, izgleda ste “napipali” nešto karakteristično za gavrilović:
iz posrednog kontakta stekao sam dojam da su jako dobro organizirani, no čini mi se da im je slaba strana vanjska komunikacija i marketing.

izgleda da se mr. gavrilović time bavi iz hobija, a to nažalost nije oblast koja mu leži koliko i neke druge oblasti biznisa…