Manfred Lutz u svojoj knjizi Ludilo… upozorava nas:“Naš problem su normalni ljudi. Posljedice toga posve normalnog ludila daleko su katastrofalnije od bezazlenih nebuloza shizofrenika iz susjedstva“!
Ako parafraziram i usporedim sa normalnim reakcijama novopečenih bogataša koji poteze ove vlade sasvim normalno dočekuju, ne trebaju nas( odnosno vas novinare) zabrinjavati ovi „shizofreničari iz susjedstva“( koji su i ako jesu možda kolateralne žrtve).
Dva primjera:
Negdje 1996 doveo sam bogatog stranog partnera na razgovore i pregovore o mogućoj poslovnoj suradnji sa jednim od novopečenih bogataša. Strani partner je bogataš koji je naslijedio bogatstvo i koje je stvarano u njegovoj obitelji više od 150 godina. Naš novopečeni bogataš u razgovorima je naglašavao kao je on novopečeni bogataš postao zahvaljujući stranci na vlasti i kako je njegova poslovna budućnost bogaćenja zagarantirana i trasirana političkim i rođačkim vezama. Ta prezentacija je iznervirala stranog partnera, a pošto sam istovremeno prevodio, rekao mi je doslovno ovo: „Sada ručamo, zahvali mu i reci da je pozvan kod mene u posjetu i na ručak, ali mi sa njim ne možemo poslovati! To da nećemo poslovati nemoj mu prevesti!“
Drugi primjer, a riječ je o istom tom novopečenom našem bogatašu: deset godina kasnije u jednom slobodnom razgovoru, kao ispovijed ili kao povjerljivo, izjavio mi je da ga je tvrtka nadrasla i da mora potražiti menagere koji će nastaviti voditi njegovu tvrtku. Istovremeno mi se požalio da ga njegovi najbliži odgovaraju od toga smatrajući da je to ludo i nenormalno!