To su one tvrtke koje godinama onako životare, imaju silne financijske obveze prema drugima, zaduženi su, uprava koja obično nije “mršava” si dijeli lijepe plaće, posla ima, krediti i nova zaduživanja su praksa jer se ne može izaći iz začaranog kruga, ipak nema toliko posla i potražnje da se izađe iz njega, država takve ekonomske mrtvace drži umjetno na životu zbog socijalnog mira odnosno lijepe slatke vlasti i fotelja. To su tvrtke bez budućnosti i perspektive i ima ih na stotine u ovoj zemlji, ekonomski gledano bi bilo bolje da odu u stečaj nego da se “pali” novac koji se ionako nikad neće moći vratiti. Kad budemo imali i političare i privrednike kao u normalnom svijetu, uvjeti će biti bolji za sve. Ali za to treba prvo mijenjati truli mentalitet, a on je u glavama svakog pojedinca.