Hrvatska je ušla u začarani krug nezaposlenosti, nedovoljne proizvodnje i pretjerane potrošnje: Nezaposlenima se nude male plaće i slabi uvjeti rada pod izgovorom da je cijena rada u nas previsoka a efikasnost premala. Radnicima ne preostaje drugi izlaz nego da se okrenu sivoj ekonomiji i radu u “fušu” jer je bolje skapavati sam nego sa šefom koji ti sjedi na grudima… Onda država poveća poreze i davanja jer je manji priljev novca u državni budžet pa cijena rada poraste što odbija investitore. Idemo dalje: proizvodnja je mala jer nismo zaposleni, ali vlast da stvori privid kakvog-takvog blagostanja (nebi li ostala na poziciji, a i usput strpala koju kunu u rodijački žep) potiče uvoz pa je zato potrošnja velika. Raste inozemni dug.
Drugim riječima prodali smo dušu Vragu, a naplata se bliži…
Istina je da je naše koštanje rada veliko ako ga uspređujemo s Kinom, Indijom ili čak Srbijom. No jučer su u Poslovnom klubu HRT-a naveli podatak da je koštanje rada (sa svim davanjima) u Njemačkoj 24 eura/sat, Sloveniji 11E/sat, a Hrvatska 7E/sat. Znači konurentni smo Europi. Ako oni ne lažu, laže HUP – banda lopova.
Prosjek plaće u hrvatskoj od preko 5000 kN je napuhana brojka zbog gornjih 10% koji imaju plaće od 15-150 tisuća kN mjesečno.
Neće nas nikakva Europa ni strani investitori izvući iz blata ako si sami ne pomognemo.