Dijete za 5. razred iz Hrvatskog ima radni udžbenik (u kojega piše, ispunjava zadatke i slično) i udžbenik čitanku. Zaprepastio sam se kad sam vidio koliko u čitanci ima malo tekstova, većinu mjesta zauzimaju zadaci koje učenik treba rješavati i pisati u tu istu čitanku. Očito je da mali nakladnici rade udžbenike na taj način da ih se ne može ponovno iskoristiti te da bi ih se svake godine moralo ponovno kupovati.

To je pitanje za ministarstvo: zašto dopuštaju takvu praksu i zašto mali nakladnici kroje školske programe na način da sebi omoguće što veću zaradu?