Za deflaciju nije kriv Linić već činjenica da smo od 2000 do 2008 rasli na zaduživanju bez novostvorene vrijednosti kojom bismo vratili kredite…
Sva ulaganj su bila čista potrošnja…strani vjerovnici više ne daju novce i mora nastupiti deflacija….Domaća potražnja je loša jer je i ponuda nikakva…

No ovaj zakon i onaj o porezu na nekretnine dolaze kasno….oni su trebali biti u funkciji ograničavanja javne potrošnje stranih proizvoda…

Problem naše potrošnje je što trošimo strane proizvode….

@Galico

Apsolutno.

Sav uvoz za osobnu potrošnju mora biti isplačen kroz neki kontra-uteg tj protutežu.

Ako nema izvoza da izjednači uvoz, ne vidim načina otplate nego samo rezanje potrošnje.

Ako ne uvede ovo ograničenje na osobnu potrošnju(ta jedna plaća) banke će kroz naplate duga građanima zbog kupovine pelena i ostalih potrepština preuzeti zemlju – naselja.

Pa o tome vam cijelo vrijeme govore Kulić-Santini-Jurčić pa ih nitko ne sluša. Niti bivša niti sadašnja vlast. Tko još očekuje da vladajuća garnitura može nešto korisno učiniti za ovu zemlju?

A tko je započeo trend suludog zaduženja i uzimanja stranih kredita ako ne Linić. Pa nastavio Sanader, pa štafetu opet preuzeo Linić.
I sad mu je svatko drugi kriv, čak i raja koja ide u minus da skupi za hranu i režije.
Zašto on ne krene rezati državni minus sa 45 milijardi eura na 15 u roku godinu dana?
Pa to je upravo ono što govori drugima da trebaju učiniti.
Može ga biti sram, on je jedno obično mu.ko .ubre

Digni poreze, digni cijene energenata, smanji plaće i natjeraj ljude da se razduže te na taj način dodatno utječi da se smanji potrošnja, pošalji pola države u predstečaj tako da nitko ništa ne radi pola godine .. nema veze s mozgom

ovaj članak promiče najšupljiju od šupljih koncepcija koje su nas dovele na dno.

kakva vražja potražnja će dići ekonomiju, kad se sva potražnja svodi na model:

1. ministarstvo financija digne kredit vani
2. razdijele se plaće činovnicima i drugim niškoristima koje ne stvaraju nikakvu dodanu vrijednost
3. niškoristi troše na mobitele, aute, skijanja itd. itd.

potražnja mora imati korelaciju s PROIZVODNJOM.

ne mora potražnja biti jednaka proizvodnji novostvorene vrijednosti baš svake godine. ali priča o tome da će potražnja pokrenuti ekonomiju dok je proizvodnja na nuli totalni je debilizam koji promiču isti ljudi koji su uništili industriju.

već i ekonomskom laiku je jasno da od sektora koji bi jedini profitirali od potražnje ni jedan ne pomaže ekonomiji kao takvoj:

– telekomi – upravo zbog umjetne potražnje koja je veća od stvarnih mogućnosti, tj. realne novostvorene vrijednosti, kod nas su cijene telekomunikacija 2-3 puta veće od inozemstva.

– roba široke potrošnje, prehrambeni proizvodi. za osnovnu hranu potražnja je fiksna, ali su cijene opet duplo veće nego u okruženju. gladovanje stanovništva bi natjeralo svaku razumnu vladu da smanji poreze, krene s uvozom jeftinije hrane iz inozemstva, i nabije presubvencionirane seljake nogom u zadnjicu.

– automobili – to jedva vrijedi komentirati. nemamo auto-proizvodnje te bi najbolje bilo da se novi auti uopće ne kupuju dok se ekonomski ne dignemo.

– stambeni krediti – realne cijene stanova su 2-3 puta niže od trenutno traženih. smanjenje potražnje će prije ili poslije probušiti napuhani balon.

upravo umjetno stvaranje potražnje kreditima koji se dalje distribuiraju na najnekorisniji mogući način je i dovelo do potpuno izopačene ekonomske situacije.

To su gluposti. Zašto?
1. banka sama regulira i smanjuje minus ukoliko su primanja manja ili ne koristiš odobreni kredit minus.
Kad država dere ktu, onda može, kad banka dere ne može.
Drugo, ukoliko banka ima zaradu država tu nema ništa, zašto?
Jer ako imaš dozvoljeni minus, digneš novac, platiš ktu i odeš kupiti gdje ti je najjeftinije.Na tržnice želi fiskalne blagajne, a ovdje je keš koji nije pod kontrolom.
Potrošačkim kreditima povećava se zarada države kroz kojekakve biljege, ovjere, provjere, osim toga potrošačkim kreditom robu kupuješ kod stričeka Todorića i sličnih, i opet zarada državi, te praćenje kroz oib potrošnje.
Porezna potvrda koja je prošle godine bila besplatna, opet košta 40 Kn, pa izvolite barem 80,00 Kn državi za 2 papirića kojima Bandiću dokazuješ svoje prihode.

Krivo.

Zaduživanje je stvarno započeo Mateša i Škegro koji su 1999. ostavili državu sa 50 (ondašnjih) milijardi kuna nelikvidnosti. A nisu se zaduživali vani zbog tihih sankcija, a ne zbog svoje volje. Da je bilo koga tko im je tada želio dati kredit zadužili bi smo se i ranije.
Račan tj. njegov minfin se tada počeo zaduživati da bi riješio nelikvidnost. Također i prodavati državno – npr. Pliva je prodana Plivi samoj (a te dionice su onda emitirane na London i ZSE privatnim ulagačima) da bi se vratio državni dug za Plivine lijekove.

Kako je krenuo Račan, Sanader je nastavio još brže. RH je 1999. imala oko 10 milijardi EUR duga (većinom nasljeđeno od Yu), Račan je udvostručio dug i zadužio za daljnjih 10 milijardi, a Sanader je opet udvostručio dug i zadužio za daljnjih 20 milijardi i tu smo na trenutnom dugu od 40+ milijardi EUR-a.

A dug je možda počeo 1993. kad sa Valentićevim stabilizacijskim programom gdje smo rastuću inflaciju zamijenili za stabilnu kunu i rastući unutarnji dug tj. nelikvidnost. U početku se to nije primjetilo zbog rata, ali od 1996. je krenulo nebu pod oblake.

Jer nelikvidnost (unutarnji dug) – inflacija – vanjski dug. Nadam se da ti je jasno da je sve to zapravo potpuno isto ?

A može se taj dug pratiti i dalje u povjest i do Tita, a i puno dalje od njega preko velike krize, prvog svjeskog rata, kraja 19. stoljeća i dalje.

Darko Markušić
………. šokirala je danas najava ukidanja dopuštenih prekoračenja u bankama, tzv. minusa, odnosno njihovog limitiranja na visinu jedne plaće…….
……….. istina prezaduženim, građanima se odmah smračilo pred očima……
……….. najmanju ruku više tisuća novih gladnih i socijalno ugroženih građana koji se sada zadužuju na taj način – a uskoro to više ne bi mogli – ne zato što to sada žele, nego što su prisiljeni kako bi preživjeli………
……….. Ovo je jasan i nedvosmislen udar na potrošnju, na domaću potražnju, bez koje nema jasnog oporavka iz krize. Ova Vlada, sada je sasvim očito, jednostavno ne razumije logičnosti ekonomskih zakonitosti………itd.

jedini moguci odgovor ili dio istog je ……… članak promiče najšupljiju od šupljih koncepcija koje su nas dovele na dno……..kakva vražja potražnja će dići ekonomiju, kad se sva potražnja svodi na model skupog kredita kojeg se nemoze vratiti……….. potražnja mora imati korelaciju s PROIZVODNJOM………upravo umjetno stvaranje potražnje kreditima koji se dalje distribuiraju na najnekorisniji mogući način je i dovelo do potpuno izopačene ekonomske situacije

Umjesto bilo kakvog limitiranja, predlažem da se uvede poseban porez bankama u visini 70-80% na sve kamate veće od 5% pa da vidite kako bi banke same odmah sve kamate spustile na 5% jer bi im bilo neisplativo držati ih više od toga

Ovo ogranicenje na iznos minusa od jedne place sto predlaze Linic ne radi zbog nas gradjana nego zbog banaka. I sva ova ko fol prepirka izmedu njih je samo predstava za javnost..zasto..?..Gradjani su po minusima na tekucem racunu duzni bankama oko 7 mlrd kuna..i te silne milijarde banke nikad nece naplatit vec se one samo i dalje knjize kao i kamate ali stvarno ljudi i dalje ostaju u minusu i ne pada im na pamet iz njega izlazit..ili ne mogu ..ili nece…ili iz vec kojeg razloga su tamo.
E sad Slavko predlaze da se minus ogranici na jednu placu a ostatak nekako namiri ili vrati putem kredita…Kome je to u interesu..?..Bankama jer ce tako doc do novca putem rate kredita kojim inace minus nebi mogli naplatit.
Slavko je prepreden igrac

Pozdrav

Kakva je to ozbiljna kalkulacija ili tvrdnja da
“i te silne milijarde banke nikad nece naplatit vec se one samo i dalje knjize kao i kamate”
to bas nije nesto sto pije vode u napadu na Linica odnosno na prijedlog o ogranicenju minusa po tekucem racunu
interes banaka je jasan braniti za sebe dobar “proizvod” koji ima visoku kamatu vezan je direktno za placu i uz ovakav OVRSNI ZAKON koji je poguban za građane u svojoj normi i formi pa samim tim i primjeni i stvorenoj praksi gdje svi ciste svoje negativne bilance na građanima kroz “vjerodostojan dokaz – dokument navodnog duga” ciju vjerodostojnost i ispravnost-opravdanost-valjanost u smislu zastare potrazivanja nitko ne provjerava kao obvezu prije predlaganja pa onda pokretanja i naplate iste ovrhe to jest ni odvjetnici ni javni biljeznici ni sud koji potvrđuje pa ni fina koja izvrsava
istine i opreza radi svi oni su uceni osposobljeni i pravno zakonski odgovorni tumaciti i utvrđavati status takvog duga prije samog građanina duznika
da je socijale građanske brige kod politike to bi i isti zakon bilo ugrađeno kao i sam izgled “vjerodostojnog akta KAO OSNOVE POKRETANJA OVRHE” ali nije tako da ja nemam iluzije o dobrobitnosti dosadasnjih politika za građane od strane vladajucih struktura ali nisam ni za osporavanje i napadanje pojedinih mjera koje su dobre i zadiru u sustinu eksplatacije građanina kao dužnika u okruzenju duznickog ropstva gdje se dugo vec nalazi nece nikad doci kraj tom stanju ako neko ne krene mjenjati ta stanja politika ima moc kroz alate da to cini i ucini ali dali ce i koliko stvarno to uciniti vrijeme ce pokazati
stoga podrska mjeri koja ce dovesti zamjeni povoljnog “proizvoda” za banku sa novim “proizvodom” koji ce biti manje povoljan za nju a povoljniji za duznika

primjedba da je mjera lijeva ili desna ne stoji jer se radi samo o tome d se jedan “proizvod” banke koji je visoko isplativ zbog visine kamate i uvezanosti sa placom prvi se nalazi na naplati i svu potrosnju svodi na dug i da istu potrosnju poskupljuje za iznos kamate koju banka odmah pobere a duznik potrosac prestaje stimulirati potrosnju