Kontrolira li tko suce i odvjetnike u koliko ročišta riješe predmet i zašto ima 30 ročišta a predmet se može riješiti u npr 3-4? Zašto naručuju 7 vještačenja a dovoljna su 2? U bolnici ne operiraju svi doktori a oni koji operiraju ne mogu koliko bi mogli i htjeli jer šef sve određuje. U bolnici ne ide s posla svatko prije nego šef i njegov zamjenik. U bolnici ne možete raditi ako niste dio nekog klana i ako niste nekome dobro platili ili učinili protuuslugu bez obzira kakve kvalifikacije imali.

navedeni problem važi za apsolutno sve strukture koje su u državnom vlasništvu, i državne službe i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu, a sve je vezano za jedan jedini, a veliki problem – kod nas uopće nema menadžmenta.

menadžment kod nas nije struka kao svaka druga, nego se pozicija menadžera smatra bogomdanom pozicijom gdje se podrazumijevaju velike ili još veće privilegije a nikakva odgovornost.

zbog toga nisu potrebna nikakva, pa ni osnovna znanja da bi se bilo menadžer, ne treba konkretno znanje, ne treba iskustvo na poslovima menadžmenta, ne treba rezultat. jedina svrha menadžerskih pozicija je da imaju gdje političari materijalizirati svoju moć i održavati odanost poslušnika koje na takva mjesta guraju.

lijek je jedan jedini, a to je odgovornost, i to konkretna s imenom i prezimenom, kako menadžera tako i onih koji ih postavljaju i drže na tim pozicijama.

to je definitivno došlo do apsurda u pravosuđu, koje je blokiralo ostatak države. tamo nema ničeg drugog do gole primitivne linije nezamjeranja, nikakve hijerarhije, nikakve odgovornosti, svatko radi što hoće.