Je li ovo egzistencijalna filozofija na novi način?
Majstor Đakić, bez obzira na njegove zasluge u ratu IMA SKLOP NADPROSJEĆNO NISKE PERCEPCIJE POIMANJA STVARNOSTI ali to nije ni čudo pošto je radio kao KLINAŠ u CROSCU!!
To je prestrašno za jednog saborskog časnika da daje ovkve izjave koje potiču diskriminaciju i nepotizam, kao vjernik to nije smio izreći. Vjerpjatno za sebe želi još veća prava bezobzira šot nam Hrvatska mati ponovo tuguje i plače.
vraća se doba nosioca spomenice 1941.
Ne možemo biti svi isti na planetu Marsu i ne možemo svi imati ista prava.
izjava je u kategoriji več legendarne "ko je jamijo jamijo je" po svim aspektima pa je tako trba i tretirati
naša stvarnost nadam se da nije i budućnost zabrinjava samo vtemenski razmak između te dvije izjave
što pokazuje da naprijed ne idemo ni milimetar a unatrag kilometre /slobodni pad / gdje je narod prepušten inerciji trenutnih događanja totalnog bezpravnog pljačkaškog ponašanja po terminu i u duhu same izjave
Problemi i pogreške prvog predsjednika su bili za njegovog života ali njega više nema i to jako dugo on je povijest i buduća vremena će o njegovim djelima govoriti
problem je u tom što ono što nije dobro iz tog vremena i što mu se stavlja na teret nije prestalo živjeti i razvijati se nego dapače dobilo je na ubrzanju i razornosti udarilo je u samo tkivo društva razarajući ga do stanja neobnovljivosti
takav stav i princip može imati samo neko ko sa tim društvom nema nikakvu poveznicu odnosno neko ko prema tom društvu ima negativan stav i želju da ga isisavanjem destrukcijom uništi zatre do temelja ili ako samo društvo njegovo vođenje i upravljanje preuzme njegov najprimitivniji dio koji nema svijest, znanja, morala, ukratko ne zna ni koje ni što je ni zašto je uopće postao čista sila inercije prouzročena biološkom greškom
general Kruljac i drugi generali /a ima ih i previše/ koji su svoju poziciju i djelo u ratu u takvim okolnostima vrjednovanja vrijednosti učinjenog i činjenog stjecali u dosta slučajeva po pripadnosti sustavu /jasno onom pararelnim od Šuška pa nadalje/ su nešto i dali više ili manje nije važno uvijek postoje oni koji su dali više od njih, ali su zato za uzvrat i puno tražili jer su značajniji od drugih
malo je tu naivaca tipa Norca koji su guljeni i korišteni na emociju sve drugo je bio interes i obećanu plaču
stoga oni svi koji su samo dali sebe /bilo da su zvani crnim, žutim, zelenim, crvenim ili kako god drugačije/ u tom ratu iz osjećaja osobne pripadnosti društvu, emocije i nisu u poratnom vremenu ništa tražili niti uzimali, nego uživali u ponosu i osobnoj sreći da su učestvovali i bili u prilici dati dio sebe za i u ime iste stvorene države koju su stvarali za sebe i pokoljenja koja dolaze i ostavili nam istu državu da baštinimo i čuvamo je na ponos i spomen
kako se mi brinemo i kako o njoj baštinimo ja se osobno ne ponosim i ne znam kako bi istim pogledao danas u oči da se sretnem s njima
heroji su ostali na bojištu a mi ostali smo sretnici koji smo ostali živi i baštinimo ono za što su oni položili svoje živote i stoga još jednom im hvala i neka im je laka zemlja i vječna slava
a nama svima na razmišljanje i ravnanje kako se sa istom državom ponašamo