Naravno da smo “zaintersirani za francuska ulaganja” ali to ne dođe poput zapadnog vjetra, samo od sebe. Treba stvoriti neke uvjete za to, podići stražnjicu, dobro se potruditi, potencijalnim stranim ulagačima nešto ponuditi – realno ne samo na papiru. Iskustva zadnjih godina pokazuju da na takvim mjestima sjede nestručne ljenčine koje ne znaju ni jezik strani, lijei su do bola, nezainteresirani, na upite ne odgovaraju ili tek onda kad je taj strani ulagač već potpisao i uložio novac negdje drugdje. To je nažalost surova realnost. Ako se netko potrudi, vidjeti će kakve povoljne uvjete druge zemlje nude i privlače strane ulagače i kapital. No i za to treba izdvojiti vremena i truda da bi se saznalo. Ali ako je dovoljno sjediti na stolici i gledati na sat kad će proći “radno” vrijeme i za TO primati plaću onda naravno ne može i neće ništa. Do tada mi ćemo gledati kako Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka privlače strani kapital, kako kod njih grade velike tvornice, gdje se zapošljavaju domaći radnici (ne malo njih) i odakle MI kupujemo robu, mi koji smo s današnjim danom isključivo potrošačko društvo koje je većinom ovisno o kreditima jer nam nestručni vode državu i privredu. Do tada mi ćemo biti “zahvalno” tržište našim prijateljima u regiji koji su bili spretniji i sposobniji za ono što mi nismo.

Sada brojimo dane da otkrijemo što smo poklonili francuzima da nas primjete .

To je svakako dobro.