S obzirom da se od oglašavanja ionako ne možemo obraniti, nije li bolje da je to oglašavanje ciljano, nego potpuno besmisleno. Ciljani oglasu dobri su za oglašivače ali i za konzumente. Da na TV-u dok gledam film, mogu izabrati koji tip reklama želim vidjeti to sigurno ne bile reklame za omekšivače, sredstva za čišćenje i boje za kosu. To je gubljenje mog vremena i novca oglašivača. Nekog drugog, možda baš to zanima.
Slažem se da nekih pravila mora biti no halabuka oko privatnosti koja je sama sebi svrha nije mi jasna. Nedavno su pitali građane Zagreba što misle o postavljanju kamera na ulicama. Mediji su napuhali priču o privatnosti, zadiranju u prava itd. dok je većina ljudi rekla da im to uopće ne smeta, dapače.
A što se tiče novih generacija, sasvim je prirodno da se vrijednosti mijenjaju, pa tako i pojam privatnosti.

Dragi Gorjan,

Hvala na komentaru. Vidi se da ste upoznati s temom. Mislim da je ovo prvenstveno moralno pitanje – a etika poslovanja je (koliko god smiješno zvučalo u nacionalnim okvirima) važna na razvijenim tržištima.
Također je pitanje privatnosti, o čemu sam pisao gore.
Važno je i da korisnici znaju kako im se i za koje svrhe podaci koriste.
Ostavlja se opcija (što sam negdje gore i napisao) da klikom na “prihvaćam da mi se taj-i-taj način filtriraju poruke” dobijete ponude koje mislite da vam trebaju.

Moje pitanje je: znaju li i mogu li ikada znati što meni-potrošaču treba? Stalno mi nude košarkaške lopte. Meni primjerice u posljednje vrijeme trebaju knjige o marketingu i namještaj 🙂 Važnije, što se nudi maloljetnicima?

Ako sam ostavio dojam da sam protiv targetiranog marketinga, nije mi to bila namjera. Bavimo se time, to je posao budućnosti u ovoj branši a pogotovo ako govorimo o online kanalima. Ipak, mislim da je prevažno da takav marketing u svom targetiranju ne pređe granice privatnosti i etike.

pozdrav, Jo